dnevnik dogodovština
Nebuloze by NeviA
Copyright ©2008-2009 nevia
Copyright by  © NeviA
Zabranjeno kopiranje slika
i ostalih sadržaja!!!

Do Not CopY

Novosti
Stelu, Diabolicu i ostala djela možete čitati preko  TagList...

Blog
subota, siječanj 24, 2009
Težnja za životom je bila toliko jaka da je prevazišla gađenje i činjenicu kako je bila ponižena i poražena. Zar je to bilo bitno? Bitno je da izvuče živu glavu. Odjednom je bila svjesna činjenice koliko joj je život bio drag.
Uhvatila ga je sa jednom rukom i počela drkati.
'Brže!' zapovijedio joj je.
Poslušala ga je. Nije joj ništa drugo preostalo. Osjetila je da postaje sve tvrđi. Možda će ovako i svršiti, molila se u sebi.
'Popuši ga!' viknuo joj je.
Oklijevala je nekoliko sekundi osjetivši smrad neoprane kite, no kada je vidjela njegov prijeteći pogled, prešla je na posao. Pušila mu je dok su joj suze lijevale niz lice. Nećeš mene, čekaj samo, govorila je u sebi. Pažljivo je pipkala sa drugom rukom po džepu da nađe nož skakavac. Njegova kita je još uvijek bila u njenim ustima. Bacila je pogled na njega, no on je naslonjen na zid očigledno uživao dok ga je obrađivala.
Čekaj samo, čekaj samo, ponavljala je u sebi priređivajući nož. Pogledala je još jednom prema njemu, htjela je biti sigurna da ne gleda prema njoj, no on je zatvorenih očiju kao prasac stenjao od zadovoljstva Da, sada! Sada! Izvadila je nož i svom silo ga zabila u njegov kurac.
'Jebem li ti majku milu! Marš u pičku materinu majmune jedan perverzni! Nećeš više niti jebati, niti silovati. Over! The end, kretenu perverzni!' vrištala je dok je luđački zabijala nož u njegov kurac. Nije niti brojala koliko je puta zabola nož u njega, samo je sa jednim ubodom njegova kita ležala metar od njega. Sa užasom na licu je gledao taj prizor i činilo mu se da to nije stvarno. Mora da je bio u šoku.
Savijao se od boli. Ne, nije očekivao ovaj preokret. Nadmoć se pretvorila u nemoć. Kako je mogao biti tako naivan? Pokušavao joj je uhvatiti za ruku ili nogu, no ona se izmicala kako jegulja.
'Kurvo jedna, ubit ću te! Sve ste vi iste! Platit ćeš mi! Živa se nećeš izvući!' vrištao je savijajući se od bola. Potom se od boli onesvijestio.
Krv je prštala na sve strane. Pogledala je svoje ruke, bile su pune krvi. Grozničavo je gledala taj užasni prizor. Bacila je pogled na mjesto gdje je ležao njegov kurac. Čekaj i da tebe sredim, mrmljala je kao u bunilu. Drhtavom rukom ga je isjekla kao da je htjela biti sigurna da više nikada nikog neće moći napastovati. Ostavila ga je da leži u lokvi krvi.
'Manijače, manijačeeee!!!' vrištala je na sav glas. Odjednom je uhvatila panika. Gledala je beživotno tijelo, no nije imala izbora. Nije imala izbora.
Prošla je kraj govornice i zapitala se da li da mu pruži šansu da živi? Da, neka mu život bude kazna. Bez kurca i ponosa.
'U Zelenom Gaju kraj stare pošte leži čovjek u lokvi krvi. Pomozite mu.' rekla je.
'Gospođo, da li daje znakove života?' upitao je glas sa druge strane. Spustila je slušalicu. Učinila je više nego dovoljno. Vratila se kući. Skinula je svu odjeću sa sebe i bacila je u smeće, potom je otišla pod tuš. Stajala je čitavu vječnost nepomično dok je vrući mlaz vode ispirao krv sa ruku. Čula je u daljini zvuk sirene, no sada joj je sve bilo svejedno. Bila je na sigurnom. Ostala je živa.

(kraj)
neviane @ 07:25 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 22, 2009
'Muči kučko! Slušaj me i neće ti se ništa desiti!' vrisnuo je na nju stisnuvši je još više oko vrata. Bacio ju je na zemlju. Skinuo je remen sa svojih hlača i svezao joj ruke. 
'Sigurno je sigurno..' reče joj sa ironičnim pogledom.
Oh Bože, udavit će me! Udavit će me!
Osjetila je njegove velike prste na sebi i užasavala se od pomisli što bi joj se sve moglo desiti. Bože, smiluj mi se. Molim te, molim te, ponavljala je u sebi. Što napraviti? Bio je vidno jači od nje, neće mu moći pobjeći samo tako. Nije preostalo ništa drugo. Prestala mu je pružati otpor, znala je da je to jedini način da preživi. Povraćalo joj se dok je gledala njegove medvjeđe prste na svojim bedrima.
'Good girl..znao sam da ćeš surađivati. Pičkice, nećeš požaliti kada ti nabijem moju kurčinu u pičektinu..' đavolski se cerekao njen mučitelj ljubeći je po vratu.  
Podigao joj je suknju te rasparao najlonke. Ispod čipkastih gaćica se nazirao čupavi brijeg koji ga je tako mamio. Strgao joj je gaćice sa tijela. Sjeo je na njene noge da ne bi pružala otpor. Njegovi prsti su se brzo našli u njoj. Osjetila je njego jezik i bodljikavu bradu. Bio je grub, bio je jako grub. Istraživao je svaki pedalj dok je ona ukočeno ležala. Suze su joj se kotrljale niz lice od muke i nemoći da nešto učini. Kako je mogla biti tako naivna, kako se uputila sama do kuće? U zadnje vrijeme se toliko toga dešavalo. Grozničavo je razmišljala kako da izađe živa iz ove situacije.
'Hmmmm, znaš da sam oduvijek maštala o tome da me tako jedan komad kao ti zaskoči u noći, znaš li to?' rekla mu je pokušavajući glumiti da joj se sviđa ono što joj radi.
Na tren je ostao zabezeknut, no pomisao da bi je njegova pojava mogla uzbuditi ga je još više izluđivala.
'Ma čitao sam ti to sa lica pičkico..ne može se to sakriti' odgovorio joj je dok je rukom stiskao njene bradavice. Da, imao je pravo. Znao je da ga je htjela.
'Skini mi okove sa ruku pa da ti pokažem kako se drka kurac' reče mu pokušavajući glumiti da je napaljena.
Na trenutak je ustuknuo. Što ako mu pobjegne, što ako se samo igra sa njim? Poriv za njenom slasnom pičkicom je bio jači.
'Al ubit ću te ako mi pokušaš pobjeći!' zaprijetio joj je oštrim glasom.
'Ne pada mi na pamet. Samo mi je ševa u glavi. Vidjela sam kako ti je kurac buknuo' rekla mu je prikrivajući da drhti.
Otpustio je remen i oslobodio joj ruke. Ustala se gledajući kako pobjeći. On je osjetio njenu nesigurnost i čvrsto je stisnuo za zglob.
'Ne pravi gluposti pičkico, znaš što te čeka ako ti padne na pamet da pobjegneš.' rekao joj je srdito.
Spustio joj je glavu prema njegovoj muškosti. Odavao je uzbuđenost.
'Drkaj ga!' zapovijedio joj je.
Užasno se bojala. Gušilo ju je i činilo joj se da će istog trena povratiti. Da, morala se suzdržavati.

(nastavlja se)

neviane @ 05:13 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 20, 2009
Sjedili su u zadnjem redu gradskog kina jedući kokice i pijuckajući coca colu, umirući od smijeha ludom Ben Stilleru. Što čovjeka više može razveseliti u tmurnim danima nego dobra komedija? Svakodnevnica je previše turobna i bila je sretna da je pobjegla u neki drugi svijet. Svjetla su se polako palila. The End, predstava je završena. Mirela se vraćala u realnost. Pogledala je nekoliko likova sa bezizražajnim licem kraj sebe koji napuštali dvoranu. Pitala se da li im se film nije svidio ili se jednostavno ne mogu opustiti? Htjela se na trenutak vratiti u film i obratila se prijateljici.
'Kako ti se svidio film?' upitala je prijateljicu.
'Hahaha, još uvijek me bole stomačni mišići od smijanja. Baš su ti muški kreteni svoje vrste kada polude za ženkama' reče joj prijateljica ispraznivši čašu sa coca colom.
'Ma znaš draga Lucija kako je to kada prorade hormoni. ' uzvratila joj je Mirela cerekajući se značajno.
'Ah ti hormoni..' reče Lucija kroz smijeh.
'Da li si za jedno piće u bircu do kina?' upitala ju je Mirela
'Draga moja, sutra se rano ustajem. Nemoj se ljutiti, možda za vikend?' odvrati joj Lucija zakopčavajući kaput. Željela je doći što prije doma.
'No dobro, onda se vidimo najkasnije za vikend, ok?' odvrati Mirela dok joj je utisnula poljubac u obraz.
'Vidimo se. Laku noć.' reče Lucija.
Vidjela je iz daljine tramvaj kako se ulazi u stanicu. Užurbanim korakom se udaljavala od Mirele da uhvati zadnji tramvaj. U ovo kasno doba ne voze tako često.

Mirela je stanovala svega dva kilometra od kina. Da li će čekati na autobus ili će se ipak uputiti pješice? Ma nije tako hladno, malo movinga mi neće štetiti, pomislila je. Iako je bilo kasno, nije se bojala što se sama vraća. Što se već može dogoditi?
Hodala je polako vraćajući se u scene iz filma. Udisala je svjesno miris jeseni i trulog lišća koji se širio uz rijeku. Prošla je most kada je vidjela da je iza nje visoki muškarac sa kapom na glavi. Ma dobro, nema veze. Vraća se odnekud kao i ja. Čula je njegove korake sve  glasnije i glasnije. Okrenula se još jednom i vidjela da su njegovi koraci sve brži i brži. Zašto? Želi li nešto od nje?  Okrenula se oko sebe u nadi da će ugledati nekoga tko bi joj bio od pomoći. Tko će se naći na cesti u ovo gluho doba? Tražila je po džepu svoj skakavac koji je uvijek nosila sa sobom. Zlu ne trebalo, rekao joj je još davno njen otac koji se svaki put brinuo kada bi ona znala izbivati vani. Potrčala je koliko su je noge nosile, no iza sebe je čula i njegove korake, korake tog stranca. On je bio brži i za čas trena je osjetila njegove ljigave prste na sebi.
'Ostavi me na miru!' vrisnula je očajnički.
'Kučko, prestani se opirati, znam da me hoćeš. Tako si jebozovno oblizivala usnice kod si bila u kinu. Gledala si u mene, hoćeš reći da nisi??!' procijedio je stranac kroz zube.
'Ti si bolestan! Ti si bolestan, nisam te niti primjetila, što si uopće umišljaš!!??' kriknu pokušavajuće se osloboditi.
Svom silom joj je pokušao raskopčati kaput. Jednom rukom ju je držao za kragnu dok je drugom rukom je počeo dirati ispod kaputa. Lupala ga je rukama svom snagom, no on je bio jači. Njezine obline su mu rasplamsavale maštu. Moram je večeras jebati, znam da i onda to želi, grozničavo je u sebi ponavljao dok mu je kurac rastao kao kvasac.
Vrištala je na sav glas u nadi da će je netko čuti, no čula je samo svoj zdvojni glas koji je odjekivao u tihoj noći.
nastavlja se..
neviane @ 08:40 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Otkud ste?
 
Brojač posjeta
334512
Index.hr
Nema zapisa.