dnevnik dogodovština
Nebuloze by NeviA
Copyright ©2008-2009 nevia
Copyright by  © NeviA
Zabranjeno kopiranje slika
i ostalih sadržaja!!!

Do Not CopY

Novosti
Stelu, Diabolicu i ostala djela možete čitati preko  TagList...

Blog
petak, svibanj 25, 2007

Obećala sam vam ispričati priču o mjestu opisanom u postu POGODI i zašto vidite toliko naslaganih drva u lijevom uglu slike.



(klikni na sliku...i pogledaj pozornije)

Legenda kaže da se na tom mjestu prije dugo, dugo vremena usljed jedne velike vremenske nepogode utopila jedna prelijepa indijska princeza. Žalost je bila velika i zato su u njenu čast sagradili taj hram, ili bolje rečeno molitveno mjesto. Po budističkom vjerovanju, da bi smirili duhove, oni u hram donose darove. Nekad cvijeće, nekad jelo, nekad mirišljave štapiće. Ovo mjesto je posebno, jer ljudi ne donose samo cvijeće nego i penise od drveta koje su sami izrezbarili i obojili.
Zašto baš penise? Zato jer se ljudi time mole za dobar urod na polju, ali i ako netko želi potomstvo. Time duh princeze i dalje živi, a Thailanđani se nadaju da će njihov dar u obliku penisa i njima podariti urod. Stoga je kult penisa u Thailandu vrlo rasprostranjen.



(klikni na sliku)

Eh sad da vam ispričam doživljaj koji smo imali na tom mjestu.
Jedno kasno popodne se spremala velika oluja, što tamo uopće nije rijetkost i nismo uspjeli uhvatiti prije oluje čamac za Ao Nang. Ostali smo morali ostati  na Railey beach. Nebo je bilo fantastično sivo smeđe, grmilo je i slijevalo, bilo je nekako sablasno. Nije nam ništa drugo preostalo nego da čekamo dok nevrijeme ne prođe.



(klikni na sliku)

Vidjeli smo na jednu od žena koje masiraju na plaži, odmah uz more. Za nekoliko jurića prostre ručnik i masira te kako hoćeš – da li na thai način ili sa uljem itd (nemojte to zamijeniti sa erotskom masažom). Svaki ritual masaže se počinje pranjem nogu, čak i na pijesku. Upitale smo je da li nas želi izmasirati, a ona je pristala.



Bila je to jedna nezaboravna masaža u toj polupećini podno tog hrama dok je grmilo i sijevalo..just great. Vrištale smo od smijeha jer je sve izgledalo kao u horor story, a nama je to do danas ostao nezaboravan doživljaj, masiranje u polupećini, podno tog hrama...

neviane @ 16:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 9, 2007

Ljudi moji, nemate pojma koliko obožavam navigacijske sisteme. Neki dan sam ga opet trebala na poslovnom putu, zabava je bila neponovljiva. Istina je da imam dobar smisao za orijentaciju, al opet ne mogu znati svaki kamen u kakvim selendrama u zemlji švapskoj.
“Biegen Sie links ab und fahren Sie geradeaus“ – slušali smo taj hladni elektronski glas na švapskom i umirali od smijeha.
Slušajući nebulozne zapovijedi, taj glas me podsjećao na jednu odiseju prošle godine. Istina je da smo se smijali kao šašave slušajući navigacijski sistem (inače bi plakali od muke). Tako nas je taj čarobni stroj pokušao navesti da skrenemo lijevo na sred autoputa ili da produžimo pravo tamo gdje se cesta račvala lijevo i desno. To su samo neki highlights našeg putovanja. Najveći hightlight je bio da TomTom nije našao GPS signal punih sat vremena, što je bilo naravno pogubno, jer smo se nalazili u nekoj selendri Bogu iz a tregera, bio je mrkli mrak, a niti jednog čovjeka na cesti da pitamo kuda moramo ići. Hvala bogu da me smisao za orijetaciju nije napustila, bar to, pa smo ipak stigli gdje smo htjeli.
Na povratku se naprava upalila odmah, ajd hvala Bogu, no traume su ostale do dan danas. Svaki put se sledim na taj glas koji špreha njemački..
Stoga sam odlučila da promijenim glas, pa nisam valjda osuđena da se stresiram sa jednim? Šta nam TomTom nudi, pod uslovom da razumijem..
George – Englez
Ema – Engleskinja
Mario – Talijan
Chiara – Talijanka
Inge - Švabica
Goran – Hrvat..
Goran, Goran..YESSS! Uzimam Goranov glas da mi govori put prema cilju. Palim navigacijski..o yeah.. Goran je tako dobar, njegov glas muževan i topao. Počinjem opet voljeti navigacijski..tako te volim babe..
Jest da me danas opet zeznuo, jednom mi je rekao da skrenem lijevo na autoputu..no nema veze..glas je zaista jedinstven..


neviane @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2007

Naporno li je jutro koje počinje u sedam sati..kao zmijice se izvlače iz svojih ležajeva jedna po jedna..
One kojima je tuširanje navečer  bilo pre naporno to čine odmah nakon ustajanja.. one druge dvije koje su izazivale kršenje noćnog mira tuširajuci se, uživaju još u blagodatima toplog kreveta..
Možete misliti da je slijedilo ispijanje kavica uz cigare u obližnjem kafiću..nisu stigle daleko...
Potom slijedi akcija kupovanja karti za podzemnu željeznicu i scena sa starijom Katalankom koja se potrgala parlajući katalanski (da je ni sam Šplanjolac nebi razumio) da objasni koja je karta najbolja za njih.



Slijedi kupovanje doručka i guštanje u njemu nad krovovima Barcelone u Park de Gül..Šetnja istoimenim parkom, prijekorni pogledi naše ambiciozne voditeljice, svekrvin jezik, slikanje na aždaji..



Nakon što su se iskobeljale iz tog famoznog parka, pošli su ulicama Barcelone prema katedrali Sagrande a potom i prema olimpijskom selu i plaži.. Napokon su stigle na plažu, digle sve četri u zrak.. Noge su bridile kao šašave i hladno more je imalo osvježavajući učinak..fantazija..




U to gospođa ronhil skuži da je u svojoj velikodušnosti „poklonila“ nekome 150 jurića..neka mu je na sreću..Taj nemili događaj je samo na kratko zasjenio naš provod.. slijedio je posjet navećem akvariju u evropi, igra sa ajkulama i poluznanstveno proučavanje mrtve lignje i perverzno ponašanje njenog sudruga koji se lijepio na nju uprkos mrtvilu.


Slijedi opet điranje kroz grad.. Noge su ih jedva donijele do angel hotela, no večer još nije bila gotova..
Šta znače žensko-ženska filozofiranja..? Na meti su naravno muški i seks.. Kako upecati dobrog tipa?
Eh sad slijedi filozofija.. da bi znala šta (seksualno) želiš od tipa, moraš najprije sama sebe upoznati..da bi skužila šta uopće želiš..
„Dobar dan, ja sam...“ pruža joj ruku gospođa X..barem u mislima..
„Dobar dan“...
Nastaje opća galama, dobro da nisu probudili ostale stanovnike angel hotela..
Slijedeća konstatacija: Kad upoznaš sebe, onda ćeš skužiti da si nisi dovoljna i tako počinje traženje mister X-a...
Smijehu nema kraja..nebulozni savjeti frcaju na sve strane..četri gospođe tonu u san..
Slijedeći dan im preostaje samo odlazak..back to life, back to reality..
Bude se..jutro počinje ispijanjem kave i još jednom razgledanjem Las Ramblas..U planu je bio pohod na pijacu, ali su četri gospođe zaboravile da je nedjelja Španjolcima sveta..



Slijedi chek out i lagani đir prema aerodromu. Nakon uspješnog prolaska kroz sve sigurnosne kontrole (ovaj put su bile na vrijeme na aerodromu), polaze u zadnju „lov“ znani šoping..Sezona kupanja tek počinje, a španjolska moda je više nego fantastična..Svaka se opremila za sezonu..bikinija..
Vraćaju se doma..avion iznad grada ukazuje na ružno vrijeme... Psuju sve po spisku, čak i kad dolaze iz zraka uvijek isto sranje...
Vani je hladnoća, a u srcima njihov zajednički provod, zgodni Španjolci, Barcelona....


neviane @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2007

Nakon malog predaha pošle su do svog hotela.. Ma koji hotel mila majko..!? Hotel sa imenom tri anđela..I dok je gazdarica otvarala vrata, kroz hodnik se širio miris friško pečenih kolača..Gospođa je bila jako ljubazna. Nije bilo potrebno koristiti bodi lengvidž, multi lengvidž kombinacija je funkcionirala. To je olakšalo komunikaciju.



Bila je to skromna sobica od petnaestak kvadrata sa dva kreveta na kat  i dva single kreveta, bez pravog ormara, razumije se.. WC i kupatilo su bili u hodniku..na kupatilu naljepnica da je tuširanje zabranjeno nakon ponoći. Prave se kao da ne razumiju španjolski niti da znaju čitati brojeve..barem ako se radi o tuširanju nakon ponoći..Mali balkon je bio više nego dovoljan za promatranje ulice iz ptičje perspektive i za pušenje..no molim lijepo, ne za više od dvije osobe..
Raspored spavanja je isto pao..jači tlači, tj oni malo lakši se moraju pentrati na krevet na kat..kao da joj je teško palo..Koliko para toliko i muzike, no ta sobica je bila više nego dovljna za četri gospodične..



Nakon kratkog predaha i njuškanja po sobi, gospodične se uputile u grad..U blizini je Pl.Catalunya, Las Ramblas..luka...sve vrvi od života.. Španjolci počinju živjeti tek navečer..Samo je bitno paziti na novčanik jer je ovaj grad pun džeparoša..no to nije jedina opasnost za novčanik.. tu su i fantastične trgovine pune otkačenih stvari.. za poludjeti..
Šetnja gradom je trajala dok noge nisu otkazale poslušnost.. Mrtve umorne, nije im ništa drugo preostalo nego se sjesti u najkomfornije prijevozno sredstvo zvano taksi..



Ta večer završava..tuširanjem nakon ponoći (pravila su zato da se krše)..utonule su u san..

Slijedi rano buđenje..nema druge..toliko toga čeka..park de gül i gaudi.. i puno toga..
(nastavlja se..)


neviane @ 14:08 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Avion je krenuo sa malim zakašnjenjem..Gledale su kroz prozor gledavši kako se grad polako gubi ispod njihovih guzica. Ta dva sata leta su bili zadnji mirni trenuci vikenda te četri gospođe..utonule su u san..Probudivši se, gospođe šarmerke su još uvijek pomalo poprijeko gledale ovisnice razmišljajući o nemilom događaju zbog tog smeđeg napitka.
Ne moram vam govoriti koje je bilo prvo pitanje nakon slijetanja..kavaaaaaaaaaaa...no ipak, odluka je donešena. Pušenje ovaj put mora proći bez kave, na kraju krajeva valja doći do grada..samo kako?


Taksi-Jest da je jako komforno voziti se u njemu, no gdje je tu avanturistički duh.. i nije fora
Vlak- Odlična opcija da nije presjedanja zbog radova na pruzi
Bus – vozi direktno do prebivališta..al koju kartu kupiti?
Ajde sad budi pametan i izaberi neku.. nema šta ne nude.. dnevna karta, karta za određeni broj vožnji itd.. a tko će se snaći u toj džungli? Djelatnica na šalteru veli da nije ni sama sigurna gdje se uopće može uzeti dnevna karta.. vjerovatno u gradu..
Dobro..kupuju se single karte za bus do grada.. ukrcavanje slijedi..


Napokon stižu do odredišta... Izlaze iz busa, prelaze cestu i sjedaju u prvi kafić..Katalanski nije španjolski, a neki ne razumiju niti talijanski niti engleski..a hrvatski tako i tako otpada..Kada svi jezici zakažu, body language zasigurno neće..pogotovo ako je konobar zgodan kao bog ljepote...naručuju kavu i paellas..
(avantura se nastavlja...)
neviane @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007
Kava je život, kava je osvježenje svih čula.. Lako je natjerati ribu u vodu, a još lakše kavopiju natjerati piti kavu..

Riječ kava izaziva neobične reakcije kod nekih ljudi... neki od tih ovisnika ne mogu vidjeti ni sunca ni mjeseca bez te tekućine, neki jednostavno idu preko leševa u potrazi za tom tekućinom, a ne pak zaborave da avion nije autobus, te da putnik treba boarding card da bi uopće mogao letjeti od mjesta A do mjesta B, bez obzira na to što će svoju prtljagu ponijeti sa sobom. Sve se to zaboravi ako je riječ o kavi „sa nogu“.

Tako jedan ovisnik je zaboravio sve oko sebe pa i boarding card...I dok su putnik i saputnica blaženo guštali u ne znam ni ja kojoj kavici taj dan, dotle su se druge dvije saputnice (imena sad ne želim spominjati) znojile na chek-in i provirivale otkud se vedri, tj. kada će se te ovisnice pojaviti...
“Pa gdje ste vi?“ prijekorno se čulo sa druge strane žice.
“Eto nas, dolazimo“ odgovara ovisnica guštajući u napitku.
Šta znače riječi „eto nas“? Ništa.. za neke je to minuta i pol, za one druge je to vječnost...
Nakon što su u potpunosti zadovoljile svoju potrebu za kofeinom, uputile su se u traženje chek-in šaltera. Napokon su ugledale dvije poznate (iznervirane) face i prijekorno lice djelatnice na šalteru. U redu je stajalo najmanje trideset ljudi.
“Ako budete čekali u redu zakasnit ćete na avion“ izustila je oštro ta djelatnica.
Samo na tren su im trnci prošli kroz tijelo. Zar će zbog te kave morati ostati na tlu??
Zahvaljujući  snalažljivosti i šarmu ostalih dviju suputnica, ovisnice o kavi su ipak dobile boarding card. Djelatnica na šalteru, očito žena sa dugogodišnjim iskustvom se ipak smilovala prijekorno mrmljajući u sebi zbog ležernosti ovisnica.
Napokon su u rukama imali boarding pass.. a sve ostalo je povijest...
(nastavak slijedi)


neviane @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
Otkud ste?
 
Brojač posjeta
334512
Index.hr
Nema zapisa.