dnevnik dogodovština
Nebuloze by NeviA
Copyright ©2008-2009 nevia
Copyright by  © NeviA
Zabranjeno kopiranje slika
i ostalih sadržaja!!!

Do Not CopY

Novosti
Stelu, Diabolicu i ostala djela možete čitati preko  TagList...

Blog
četvrtak, lipanj 25, 2009
Ovih dana kao da ponovo želi zaviriti u škrinjicu sjećanja. Daleko si, jebeno daleko da bi i dalje rovao po mojim uzburkanim emocijama, pomislila je. Da li je istina da žene vole buntovnike i ženskaroše? No zašto ja tebe volim, zapitala se Aurelija gledajući odsutno u prazan zid. Na to pitanje nije znala odgovor.
Posegnula je za bijelim papirom i naštrcala na njega njegov miris. Ona ga je voljela. U sobi se začuo duboki uzdah. Kao da ga je poželjela upiti i kroz miris doživjeti svaku poru na njegovom tijelu.
‚Ma to je čista kemija‘, govorili su jedno drugom pokušavajući razumjeti tko li je bacio ‚čarku‘ na njih i zašto su toliko zaluđeni jedno za drugim. Dok je upijala njegov miris, kroz glavu joj je prolazilo kroz glavu što su jednom davno bili jedno za drugo i zašto više nisu. Popila je gutljaj vina i zatvorila je oči duboko udišući. Vrtila je film unatrag.

Redale su se slike, a bilo ih je puno. ‚Love is in the air...’ odzvanjalo joj je u ušima udišući njegov miris i poljupce kao da je pred njom. I danas se pita kako je uopće moguće da krv tako podivlja? Zar je sve to bilo dovoljno da pokosi sva svoja načela i kodove ponašanja? Ništa više nije bilo važno.
‚Što imaš na sebi?‘ glasila je SMS poruka.
‚Gola sam, želiš li znati što radim…?‘ odvratila mu je novom porukom.
‚Uhhh…reci‘ odgovorio joj je. Što znače te tri točke? Činilo joj se kao da mu je stala knedla u grlu.
‚Pripremam se za tebe…‘ odgovori mu.
‚Za mene? U kom smislu? Trebaš li ti uopće pripremu za mene?‘ glasilo je provokantno pitanje.
Nije joj se dalo više tipkati, te ga je odlučila nazvati. Vidio je da ga ona zove i odmah ju je počeo slatko provicirati.
‚Daj reci što radiš? Što ćeš mi servirati večeras?‘ upitao ju je.
Slatko se nasmijala njegovoj primjedbi.
‚Ma što bi ti to trebao dobiti?‘ upitala ga je pomalo nevino.
‘Desert, tebe...no da se vratimo na pitanje, što radiš?’ inzistirao je na odgovoru.
‚Mazim je, pravim joj frizuru‘ odgovorila mu je. Ostala je škrta na riječima.
Krv mu je šišnula u glavu. Mazi je…odzvanjalo mu je u glavi.
‚Oh shit! Da sam malo bliže da je licnem onako uzbuđenu i nabreklu dok je briješ..dodirni se, prođi svojim srednjakom po njoj…‘ izustio je u jednom dahu.
Pomisao da je on tu kraj nje je izazvalo bujicu u njoj. Što bi bilo da je tu? Zatvorila je oči i zamislila kako je obrađuje dok prolazi britvicom po njoj. Možda će joj i pomoći? Namjestila je telefon na glasno da ga ne mora držati. Sjela je na kadu i naslonila se na zid trežeći udobnu pozu. Nije niti primjetila kad joj je britvica ispala iz ruke. Njeni prsti su letjeli prema njenom međunožju, ubrzano je disala.
‚Što bi mi radio da si tu, reci što bi mi radio?‘ ciknula je kroz zube ne skrivajući uzbuđenost.
‚Izludio bih te mojim dahom dok bi ti klizio niz leđa i spuštao se sve niže. Zarobio bi te rukama grickajući ti bradavice dok ne cikneš od bola…Spuštao bi se sve niže da ti popravim frizuru…ne bi ti dao mira dok te ne bi vidio u grču orgazma…‘ odgovorio joj ne napaljenim glasom.
Nastao je muk. Nije mogla više pričati, mada je htjela. Suviše ju je izbuđivala pomisao da je tu.
‚Zašto sad šutiš? Ipak ćeš se morati još malkoc strpiti. Imam još dva poslovna sastanka i eto me kod tebe..‘ upitao ju je, mada je znao zašto.
‚Oh, uistinu šteta dragi moj..samo da je vidiš..tako je spremna na tebe. Vidimo se večeras, ne mogu više pričati‘ reče mu i prekine razgovor ne skidajući ruke sa svog međunožja. Ne, ne može presati. Predala se sama sebi. Nije niti primijetila kada se tiho ušuljao. Promatrao ju je nekoliko minuta, kako se predala i odlutala u neki drugi svijet. Prišao joj je tiho i prešao preko leđa vrhovima usana. Prenula se, no onda je opet zatvorila oči predajući se njegovim rukama. Postali su jedno.
neviane @ 07:44 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 9, 2009
Moram priznati da me ovaj cirkus na Blogeru ponukao da iz vreće pune nebuloza izvučem jednu staru basnu koju sam napisala daaavno, davnooooo....


Bilo jednom jedno veliko seosko imanje na kraju sela. Seljaci bijahu veoma bogati i imadoše puno blaga. Imadoše krave, svinje, kokoši i zečeve i ostale domaće životinje. Imadoše i psa čuvara koji je čuvao dvorište od nepoželjne gospođe lisice.
Živjeli su veoma složno i sretno. Krave su često bile na ispaši, svinje su rovale po svom blatu, zečevi su grickali svježu travu u svom toru, a kokoši su tapkale po dvorištu jureći u kokošinjac da snesu jaje ili prije nego što padne noč.


Jednoga dana, dok je pas Šarko zadovoljno drijemuckao nakon što je oglodao u slast veliku kost, ušuljala se lija. Pratila je već danima kada je Šarko budan i čekala svoju priliku, znala je da će uspjeti.
Već je odavno imala u viziru kokoši, slasne i debele, no znala je da ih pas budno čuva. Promatrala je družinu koja je složno živjela na imanju. Kako da dođe do kokoši? Ako pođe do njih, svinje će početi skičati, probudit će psa, a ona će morati u bijeg. Ako probudi psa, pas će početi lajati i uznemirit će zečeve. Zečevi će dojaviti kokošima da im se sprema zlo i opet će otići neobranog grožđa. Kokoši će dojaviti kravama da se lija šulja po dvoru, tako će opet pobjeći neobranog grožđa. Ovaj put je je smislila plan.
Prišuljala se gospođa lija golubinjaku.
”Ojdeeeee prijo!” zazove lija.
”Ojjjjjjj” odvati golubica.
”Znaš li šta ima novo?” opet će lija.
”Ne znam, da nam se nećeš doseliti?” pitala je pomalo podrugljivo golubica.
”Čula sam od zečeva da je svinjama zasmetao smrad krava. Kažu da se svinje spremaju u borbu protiv toga zla. Kao da one ne smrde” reče lija i ode.
Golubica se uputi do krava
Čujte, čujte! Reče mi lija da su se svinje žalile kod zečeva da jako smrdite. Svašta, kao da one ne smrde!“ reče im golubica i ode.
Krave su se zaprepašteno pogledale. Zar je moguće da ta stoka blebeće okolo gluposti?
“Kako mogu? Neka gledaju svoja vlastita govna! U njima se kupaju svaki dan. Pa ovdje se čovjek ne može ni posrati u miru!“ žalile su se krave.
Uputiše se krave zečevima, da saznaju neke pojedinosti u vezi nemilog žaljenja
“Zeko, de ti meni lijepo reci jel ja tebi smrdim?“ upita krava pomalo začušenog zeca.
“Ti meni? Ma ne, uopće ne.“ odgovori zec pomalo nesigurno.
“Čujem da su se one glupe svinje žalile kod tebe, jel to istina?“ upita krava.
Zecu nije bilo jasno što se dešava. Pa svinje i same smrde, zašto bi se žalili na smrad krava?
“Nemam pojma, meni nitko ništa nije rekao.“ odvrati joj zec.
“Lažeš zeče, jebat ću ti majku ako lažeš!“ odvrati krava i izjapureno ode i uputi se ravno svinjama.
Lija ih je promatrala iz kutka i pomalo se smijuljila.
“Jebem li vam sve po spisku! Nas ste našli zajebavati, stoko jedna! Jel mi smrdimo, jel mi?“ vikala je krava lupajući svinje po čitavom tijelu.
Nije im ništa bilo jasno. Svinje su se pokušavale braniti i lupale su krave svom snagom. Krave su se još više naljutile i nastala je rika i skičanje. Kokoši su počele kokodakati. Golubovi su se uzbunili, a pas Šarko je isto uznemireno počeo lajati gledajući šta se dešava. Požurio je prema njima, da ne bi došlo do većeg zla.
“Hej, hej, polako! Šta se desilo? Što se tučete?“ viknu on žustro no nitko ga nije čuo.
Nastala je još veća buka i galama.
Vidi lija, tuku se oni istresajući čitav bijes jedno na drugo dok je Šarko pokušao smiriti situaciju.
Počela se šuljati prema kokošinjucu. Kokoši su uhlapireno vidjele da im prijeti opasnost, no nitko ih nije čuo. Kokodakale su na sav glas, no za njihov zov nitko nije mario.
“Sad ste moje kokice, dođte, dođte, neće vama lija ništa“ govorila je lija hvatajući jednu za drugom.
Kokoši su umirale jedna za drugom pod oštrim zubima te opake životinje, nije im bilo spasa. Tek se jedna krava na čas okrenu prema kokošinjcu. Imala je šta za vidjeti. Krv je špričala posvuda a kokoši su ležele beživotno na travi. Vidjela je lisicu koja joj se podrugljivo smijala. Sad je razumjela.
“Ej, stanite, stanite! Veliku smo nesreću napravili. Umriješe naše koke. Lovite liju!“ uzviknu krava pokazujući na liju koja je među zubima imala jednu koku. Imade krvoločan trag koj se slijevao niz vrat.
Svi su se okrenuli prema kokošinjcu. Lija je odjednom razumjela da je u opasnosti. Uzela je zubima jednu koku, htjela je bar jednu drmnuti i počela bježati. Sve su životinje počele za njom trčati, ali lija je bila brža. Vidjeli su da joj ne mogu stići. Bilo je prekasno.

Gotovo je. Vratili su se i stali kraj beživotnih kokica. Očajno su se pitali kako su mogli dozvoliti tu kavgu i tuču, no odgovora nije bilo. Bilo je previše kasno.

Nagradno pitanje: tko je u stvari lisica?
(Nagrada se dobiva izravno na Nevijinom blogu. Nevia još ne zna o kojoj se nagradi radi...iznenađenje...)
neviane @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009
'Daj mi samo malo..jedan ubod..' rekao joj je dok je milovao njena bedra i zavlačio ruku u njeno međunožje.
Osjetila je napaljenost mužjaka koji je opijen mirisom žene koji hoće ono što mu pripada. Njegove ruke su je sve intenzivnije dodirivale i mogla je naslutiti kakav se vulkan skriva u njemu. Predavala se, prepuštala se. Želja da ga osjeti u sebi je bila veća nego želja snom nakon tako napornog dan. Pogledala ga je sa svojim azurno plavim očima. Znala je da je na njih oduvijek bio slab. Počela ga je luđači ljubiti objašnjavajući mu zašto se sada ne bi trebali seksati. Znala je da će ga to još više napaliti.
'Dušo, ti si zaboravio da se mi nalazimo na seminaru za duhovno pročišćavanje. Znaš li da je voditelj kursa naglasio da je seks ovaj vikend tabu? Jebemti te čakre...' upitala ga je provokativno.
'Pa što onda, ne moraju oni to znati. Meni je draže da mi pročišćavamo neke druge kanale..' odbrusio je drsko grickajući joj uho.
Opasno se spuštao sve niže i niže. Njegove ruke su nemirno ispitivale svaki djelić njenog međunožja. Oh kako je bila spremna!
Teško je bilo obuzdati jecaje. Nije smjela biti glasna, u ovoj kući se čuje svaki pokret, a kamoli ne jecaji napaljene ženke. Taj čovjek je u njoj svaki put rasplamsavao strast i želju za seksom. Bilo je nemoguće reći mu ne. Otkad je sa njim, njeno čitavo tijelo se pretvorilo u jednu ogromnu erogenu zonu. Svejedno gdje bi je dodirnuo, to je u njoj palilo strast i požudu.
'Osim toga, ovi zidovi imaju uši, a ovo je sveto mjesto..' nastavila je provokativno mu skinuvši hot pants.
Bio je krut i napaljen. Obuhvatila ga se sa obadvije ruku dok se jezikom igrala sa njegovim lopiticama.
'Pa jednostavno ne smiješ biti glasna, što kažeš na to?' upitao ju je spuštajući glavu prema njenom međunožju, znao je da će je to još više uzburkati.
Bacio ju je na krevet i legao se na nju. Zarobio ju je svojim tijelom. Prelazio je vrhovima prstiju preko njenog tijela i uživao u dodirivanju njene baršunaste kože.
Dok je uživala u napaljenom kurcu, osjetila je njegov jezik koji je igrao svoju igru. Došlo joj je da vrisne od zadovoljstva, no uhvatila je zrak i suzdržala se. Mutilo joj se u glavi od slasti i zadovoljstva., no povratka nije bilo.
'Oh znaš kako si surov!' promrmljala je. Teško joj je palo bilo što reći.
Što je ona više 'protestirala', to su njegovi prsti i jezik bili nemirniji.
'Što ti neodgovara, što?' upitao ju je ne posustajući, mada je znao da je bila savršeno zadovoljna.
'Baš si bezobrazan, znaš kako mi je, a ni glasa ne smijem ispustiti!' protestirala je kao nezadovoljna.
'Pa začepit ću ti onda usta, što kažeš na to?' odgovori joj drsko. U trenu ju je ispunila njegova muškost. Ta napeta atmosfera, činjenica da krše sve zakone ovog vikenda, činjenica da bi ih netko mogao i čuti je još više palila vatru u njoj. Poželjela je da zauvijek ispuni kao sada, no ovaj put je on bio taj koji diktira igru.
'Želim te ispuniti cijelu, odmah!' protisnuo je kroz zube okrećući je na stranu.
Osjetila je kako je njegova muškost ispunjava. Osjetila je slatku bol i jauknula od slasti.
'Šššššššššš...tiho, probudit ćeš ih!' reče joj stavivši ruku na njena usta. Zabijao se sve jače.
Njeni jacaji su bili sve glasniji, a on ju je pokušavao obuzdati. Izašao je iz nje i oblizao nekoliko puta njenu picu, a potom je stavio noge na njegova ramena.
'Oš još? Hoćeš da stanem?' upitao ju je iako je znao odgovor.
Nije dobio odgovor, no to nije ni bitno. Bilo im je svejedno da li će ih netko čuti, bilo im je svejedno što će im reći voditelj o čišćenju čakri. Uzdasi su bili sve intenzivniji dok njihova tijela nisu završili u ekstrazi.
'Znaš da si ti jako zeznuta?' rekao joj je dok je ležala u njegovom naručju.
'Ma zašto?' upitala je praveći se luda.
'Legneš se kraj mene i kao hoćeš spavati. Okreneš mi tu guzu kao da te grijem, pogledaš me tim nevinim pogledom iza koje divlja seksi ženka. Pa kako da ja spavam kad me na takav način dokrajčiš?' odgovorio joj je kao prijekorno.
'Oprosti, neću više...ali ugrij me barem ovu noć..' odgovori mu i začas se opet našla na njemu ostavljajući na njemu trag, miris njegove ženke.
'Šašavice..laku noć..' izustio je samo dok se okretala na bok.
'Noć' izustila je tonući u san.
U sobi je opet nastala tišina. Ovaj vikend je bio za obadvoje pravi pogodak.
neviane @ 13:53 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 26, 2009
Sanjao sam te..Napokon. Fališ mi jaaako. Ne želim da nas vrijeme pojede najdraža..
Gledala je poruku smješkajući se. Što je uopće osjećala dok ju je čitala ? Dugo je čekala na takvu poruku i napokon je dobila on što je htjela. Da li bi trebala reagirati na poruku? Što mu uopće reći? Ono što bi mu rekla se ne može sažeti u rečenicu i pol. Sjela se za kompjuter čvrsto odlučivši da mu napiše pismo. Da, bilo je vrijeme da mu otkrije istinu.
Jedini moj,
...
Ne, ne može tako lažljivo početi taj mail. Trebalo je napokon staviti karte na stol.

Mario,
kada pročitaš ovo pismo, zažalit ćeš što smo se uopće upoznali. Posramit će se okorjeli lovac na ženska srca ili bolje rečeno ono što imaju među nogama. Oduvijek si kulirao sa svojom pojavom. Bio si svjestan da svaku možeš dobiti, no opirao si se da podaš uistinu sebe. Pri tome s 'damama tvog srca' nikada nisi igrao sa otvorenim kartama. Znam to, ne moraš mi ništa objašnjavati, prečesto si ih spominjao u posprdnom tonu. Nisam htjela biti jedna od njih. Moram priznati da me takva vrsta muškaraca oduvijek iritirala.
U glavi mi još odzvanja zadnja rečenica mog bivšeg: 'Nisi ti kriva, kriv sam ja. Ja sam najveće smeće svijeta.' Dobro da znam da si smeće, ne bih to prepoznala niti za stotinu godina, rekla sam mu i zauvijek mu okrenula leđa. Onog dana sam se pred crkvom svete Kate zaklela da ću takve sažeti u korjenu.
Nemoj misliti da mi nisi bio zanimljiv. Ti si bio jedan od rijetkih muškaraca koji je bio u stanju provesti sa mnom noć razgovarajući o smislu i besmislu života. Pri sam znala da bi me radije ševio nego slušao moje gluposti, samo da sam dopustila. A nisam, tebi nisam. Nije mi bilo bitno tvojih osamnaest centimetara koje si rado spominjao kada bi se 'slučajno' dotakli teme seksa. Bio si atraktivan za mnoge žene. Vidjela sam to po pogledima koji su te gutali dok smo divlje plesali na podiju diskoteke. Tebe su gutali, a mene ubijali. No za mene sio bio samo Mario..
Što sam ono uopće htjela reći? Davala sam ti signale da uzburkam vatru u tebi. Koristila sam svaku priliku da ti ulijem nadu koje nikada nije bilo. Svaki put kada bi se sastali stajao si zbunjeno. Suviše su te iritirale moje mrežaste čarape ili dekolte koji je nerijetko bio dublji nego što nam društvene norme nameću. Tvoji komplimenti su mi laskali, no na kraju sam željela samo jedno. Htjela sam da postaneš moj plijen. Dopustila sam da postanem tvoja mašta. Neizmjerno me zabavljalo promatrati tvoje reakcije dok smo diskutirali o tome što nam se (ne) sviđa u krevetu. Trebao si vidjeti sline na tvom licu dok sam ti objašnjavala zašto ti je šezdeset i devet toliko bezvezan.  Proždirao si me i zamišljao kako bi bilo..ti i ja. Znam da jesi.
Po prvi put u životu sam poželjela da papak kao ti izgubi glavu i razum. Da izgubi sebe. Sjećaš li se kad si mi iz vedra neba utisnuo poljubac na usne? Nisam očekivala da će se tako brzo desiti, no znala sam da ćeš pokušati. Pustila sam da usnama ovlaš dodiruješ vrat dok su se tvoje ruke lijepile oko mog struka. Uživao si, zar ne? Znam da si pomislio da je ovo početak nove avature.
Nikada ti nisam ništa obećala i tako sam za tebe postala lovina koju nije jednostavno uloviti. Za tebe je suviše teško bilo shvatiti da nikada neću biti tvoja, niti u  krevetu niti u srcu. Nikada! Sada znaš, jesi li razumio?
Povukla sam se u trenutku kada si mi postao dosadan i naporan.  Pustila sam te dok su ti sline curile pri pomisli da me ševiš i ližeš. Tvoje poruke i pozive sam ignorirala, sve do večeras. Večeras je došao trenutak istine. Htjela sam da osjetiš kakav je to osjećaj kad te netko zavlači i vuče za nos. Znam da ćeš me proklinjati kao prljavu kurvu, no iskreno rečeno, tvoje 'cijenjeno' mišljenje mi je toliko nebitno. Netko kao ti koji ide preko leševa nije ništa bolje zaslužio.
Adio

Završila je pismo i potom se zavalila fotelju zapalivši cigaru. Znala je da ovo pismo nije očekivao, što više. Mislio je da će pasti na njegove slatkaste riječi kao i ostale tuke koje su potom cmoljile za njim. Postao je  poraženi Casanova, a to boli. To je i htjela.
neviane @ 08:05 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
subota, siječanj 24, 2009
Težnja za životom je bila toliko jaka da je prevazišla gađenje i činjenicu kako je bila ponižena i poražena. Zar je to bilo bitno? Bitno je da izvuče živu glavu. Odjednom je bila svjesna činjenice koliko joj je život bio drag.
Uhvatila ga je sa jednom rukom i počela drkati.
'Brže!' zapovijedio joj je.
Poslušala ga je. Nije joj ništa drugo preostalo. Osjetila je da postaje sve tvrđi. Možda će ovako i svršiti, molila se u sebi.
'Popuši ga!' viknuo joj je.
Oklijevala je nekoliko sekundi osjetivši smrad neoprane kite, no kada je vidjela njegov prijeteći pogled, prešla je na posao. Pušila mu je dok su joj suze lijevale niz lice. Nećeš mene, čekaj samo, govorila je u sebi. Pažljivo je pipkala sa drugom rukom po džepu da nađe nož skakavac. Njegova kita je još uvijek bila u njenim ustima. Bacila je pogled na njega, no on je naslonjen na zid očigledno uživao dok ga je obrađivala.
Čekaj samo, čekaj samo, ponavljala je u sebi priređivajući nož. Pogledala je još jednom prema njemu, htjela je biti sigurna da ne gleda prema njoj, no on je zatvorenih očiju kao prasac stenjao od zadovoljstva Da, sada! Sada! Izvadila je nož i svom silo ga zabila u njegov kurac.
'Jebem li ti majku milu! Marš u pičku materinu majmune jedan perverzni! Nećeš više niti jebati, niti silovati. Over! The end, kretenu perverzni!' vrištala je dok je luđački zabijala nož u njegov kurac. Nije niti brojala koliko je puta zabola nož u njega, samo je sa jednim ubodom njegova kita ležala metar od njega. Sa užasom na licu je gledao taj prizor i činilo mu se da to nije stvarno. Mora da je bio u šoku.
Savijao se od boli. Ne, nije očekivao ovaj preokret. Nadmoć se pretvorila u nemoć. Kako je mogao biti tako naivan? Pokušavao joj je uhvatiti za ruku ili nogu, no ona se izmicala kako jegulja.
'Kurvo jedna, ubit ću te! Sve ste vi iste! Platit ćeš mi! Živa se nećeš izvući!' vrištao je savijajući se od bola. Potom se od boli onesvijestio.
Krv je prštala na sve strane. Pogledala je svoje ruke, bile su pune krvi. Grozničavo je gledala taj užasni prizor. Bacila je pogled na mjesto gdje je ležao njegov kurac. Čekaj i da tebe sredim, mrmljala je kao u bunilu. Drhtavom rukom ga je isjekla kao da je htjela biti sigurna da više nikada nikog neće moći napastovati. Ostavila ga je da leži u lokvi krvi.
'Manijače, manijačeeee!!!' vrištala je na sav glas. Odjednom je uhvatila panika. Gledala je beživotno tijelo, no nije imala izbora. Nije imala izbora.
Prošla je kraj govornice i zapitala se da li da mu pruži šansu da živi? Da, neka mu život bude kazna. Bez kurca i ponosa.
'U Zelenom Gaju kraj stare pošte leži čovjek u lokvi krvi. Pomozite mu.' rekla je.
'Gospođo, da li daje znakove života?' upitao je glas sa druge strane. Spustila je slušalicu. Učinila je više nego dovoljno. Vratila se kući. Skinula je svu odjeću sa sebe i bacila je u smeće, potom je otišla pod tuš. Stajala je čitavu vječnost nepomično dok je vrući mlaz vode ispirao krv sa ruku. Čula je u daljini zvuk sirene, no sada joj je sve bilo svejedno. Bila je na sigurnom. Ostala je živa.

(kraj)
neviane @ 07:25 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 22, 2009
'Muči kučko! Slušaj me i neće ti se ništa desiti!' vrisnuo je na nju stisnuvši je još više oko vrata. Bacio ju je na zemlju. Skinuo je remen sa svojih hlača i svezao joj ruke. 
'Sigurno je sigurno..' reče joj sa ironičnim pogledom.
Oh Bože, udavit će me! Udavit će me!
Osjetila je njegove velike prste na sebi i užasavala se od pomisli što bi joj se sve moglo desiti. Bože, smiluj mi se. Molim te, molim te, ponavljala je u sebi. Što napraviti? Bio je vidno jači od nje, neće mu moći pobjeći samo tako. Nije preostalo ništa drugo. Prestala mu je pružati otpor, znala je da je to jedini način da preživi. Povraćalo joj se dok je gledala njegove medvjeđe prste na svojim bedrima.
'Good girl..znao sam da ćeš surađivati. Pičkice, nećeš požaliti kada ti nabijem moju kurčinu u pičektinu..' đavolski se cerekao njen mučitelj ljubeći je po vratu.  
Podigao joj je suknju te rasparao najlonke. Ispod čipkastih gaćica se nazirao čupavi brijeg koji ga je tako mamio. Strgao joj je gaćice sa tijela. Sjeo je na njene noge da ne bi pružala otpor. Njegovi prsti su se brzo našli u njoj. Osjetila je njego jezik i bodljikavu bradu. Bio je grub, bio je jako grub. Istraživao je svaki pedalj dok je ona ukočeno ležala. Suze su joj se kotrljale niz lice od muke i nemoći da nešto učini. Kako je mogla biti tako naivna, kako se uputila sama do kuće? U zadnje vrijeme se toliko toga dešavalo. Grozničavo je razmišljala kako da izađe živa iz ove situacije.
'Hmmmm, znaš da sam oduvijek maštala o tome da me tako jedan komad kao ti zaskoči u noći, znaš li to?' rekla mu je pokušavajući glumiti da joj se sviđa ono što joj radi.
Na tren je ostao zabezeknut, no pomisao da bi je njegova pojava mogla uzbuditi ga je još više izluđivala.
'Ma čitao sam ti to sa lica pičkico..ne može se to sakriti' odgovorio joj je dok je rukom stiskao njene bradavice. Da, imao je pravo. Znao je da ga je htjela.
'Skini mi okove sa ruku pa da ti pokažem kako se drka kurac' reče mu pokušavajući glumiti da je napaljena.
Na trenutak je ustuknuo. Što ako mu pobjegne, što ako se samo igra sa njim? Poriv za njenom slasnom pičkicom je bio jači.
'Al ubit ću te ako mi pokušaš pobjeći!' zaprijetio joj je oštrim glasom.
'Ne pada mi na pamet. Samo mi je ševa u glavi. Vidjela sam kako ti je kurac buknuo' rekla mu je prikrivajući da drhti.
Otpustio je remen i oslobodio joj ruke. Ustala se gledajući kako pobjeći. On je osjetio njenu nesigurnost i čvrsto je stisnuo za zglob.
'Ne pravi gluposti pičkico, znaš što te čeka ako ti padne na pamet da pobjegneš.' rekao joj je srdito.
Spustio joj je glavu prema njegovoj muškosti. Odavao je uzbuđenost.
'Drkaj ga!' zapovijedio joj je.
Užasno se bojala. Gušilo ju je i činilo joj se da će istog trena povratiti. Da, morala se suzdržavati.

(nastavlja se)

neviane @ 05:13 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 20, 2009
Sjedili su u zadnjem redu gradskog kina jedući kokice i pijuckajući coca colu, umirući od smijeha ludom Ben Stilleru. Što čovjeka više može razveseliti u tmurnim danima nego dobra komedija? Svakodnevnica je previše turobna i bila je sretna da je pobjegla u neki drugi svijet. Svjetla su se polako palila. The End, predstava je završena. Mirela se vraćala u realnost. Pogledala je nekoliko likova sa bezizražajnim licem kraj sebe koji napuštali dvoranu. Pitala se da li im se film nije svidio ili se jednostavno ne mogu opustiti? Htjela se na trenutak vratiti u film i obratila se prijateljici.
'Kako ti se svidio film?' upitala je prijateljicu.
'Hahaha, još uvijek me bole stomačni mišići od smijanja. Baš su ti muški kreteni svoje vrste kada polude za ženkama' reče joj prijateljica ispraznivši čašu sa coca colom.
'Ma znaš draga Lucija kako je to kada prorade hormoni. ' uzvratila joj je Mirela cerekajući se značajno.
'Ah ti hormoni..' reče Lucija kroz smijeh.
'Da li si za jedno piće u bircu do kina?' upitala ju je Mirela
'Draga moja, sutra se rano ustajem. Nemoj se ljutiti, možda za vikend?' odvrati joj Lucija zakopčavajući kaput. Željela je doći što prije doma.
'No dobro, onda se vidimo najkasnije za vikend, ok?' odvrati Mirela dok joj je utisnula poljubac u obraz.
'Vidimo se. Laku noć.' reče Lucija.
Vidjela je iz daljine tramvaj kako se ulazi u stanicu. Užurbanim korakom se udaljavala od Mirele da uhvati zadnji tramvaj. U ovo kasno doba ne voze tako često.

Mirela je stanovala svega dva kilometra od kina. Da li će čekati na autobus ili će se ipak uputiti pješice? Ma nije tako hladno, malo movinga mi neće štetiti, pomislila je. Iako je bilo kasno, nije se bojala što se sama vraća. Što se već može dogoditi?
Hodala je polako vraćajući se u scene iz filma. Udisala je svjesno miris jeseni i trulog lišća koji se širio uz rijeku. Prošla je most kada je vidjela da je iza nje visoki muškarac sa kapom na glavi. Ma dobro, nema veze. Vraća se odnekud kao i ja. Čula je njegove korake sve  glasnije i glasnije. Okrenula se još jednom i vidjela da su njegovi koraci sve brži i brži. Zašto? Želi li nešto od nje?  Okrenula se oko sebe u nadi da će ugledati nekoga tko bi joj bio od pomoći. Tko će se naći na cesti u ovo gluho doba? Tražila je po džepu svoj skakavac koji je uvijek nosila sa sobom. Zlu ne trebalo, rekao joj je još davno njen otac koji se svaki put brinuo kada bi ona znala izbivati vani. Potrčala je koliko su je noge nosile, no iza sebe je čula i njegove korake, korake tog stranca. On je bio brži i za čas trena je osjetila njegove ljigave prste na sebi.
'Ostavi me na miru!' vrisnula je očajnički.
'Kučko, prestani se opirati, znam da me hoćeš. Tako si jebozovno oblizivala usnice kod si bila u kinu. Gledala si u mene, hoćeš reći da nisi??!' procijedio je stranac kroz zube.
'Ti si bolestan! Ti si bolestan, nisam te niti primjetila, što si uopće umišljaš!!??' kriknu pokušavajuće se osloboditi.
Svom silom joj je pokušao raskopčati kaput. Jednom rukom ju je držao za kragnu dok je drugom rukom je počeo dirati ispod kaputa. Lupala ga je rukama svom snagom, no on je bio jači. Njezine obline su mu rasplamsavale maštu. Moram je večeras jebati, znam da i onda to želi, grozničavo je u sebi ponavljao dok mu je kurac rastao kao kvasac.
Vrištala je na sav glas u nadi da će je netko čuti, no čula je samo svoj zdvojni glas koji je odjekivao u tihoj noći.
nastavlja se..
neviane @ 08:40 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, lipanj 15, 2007

Voli me jako
Dodiruj me svojim svilenim prstima
Neka se rasprsne balon skrivenih želja

Dodirni me tu. Da, da…malo niže
Moje tijelo gori pod poljubcima tvojim
Tvoj jezik šeta tamo gdje želim
Ležim na leđima
I prodirem kroz tebe pogledom vrelim
Gledaš me
Pohotno I gladno
Uzimaš iz pića kockicu leda
Šta želiš? Znam šta želiš, znam..
Znam šta me čeka
Nestašno šetaš po mom tijelu.
Dok se led topi  pod
Toplinom ukrućenih bradavica
Vrištim od užitka


Kako znaš?
Pališ me sve više i više
Ne mogu..stani..
Žedan si
Halapljivo hvataš po tijelu kapljice vode
Tvoja glava šeta sve niže i niže
Osjetim hladnoću leda
I vrelinu tvog jezika
Osjetiš moj miris
On te mami i zavodi
To je tvoj opijum strasti
Sad sam za tebe
Knjiga otvorena
Znaš li?
Gubim se..
Sad sam tvoja…

neviane @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007
Bilo je nedjelja, jedna od rijetkih kada su u miru mogli doručkovati, bez žurbe i trčanja. Teško joj je padala ta odvojenost preko tjedna, no posao je tražio svoje. Pokušavali su za vikend nadoknaditi ono vrijeme odvojenosti preko tjedna.
Šutke su se gledali pijuckajući kavu i sa punim ustima tosta, no njihove oči su govorile više nego riječi. Gledala ga je zavodljivo dodirujući mu nogu sa svojom nogom, koja je sve više i više klizila prema gore i  završila na njegovoj muškosti.
Da, znala je da ga to uzbuđuje, osjetila ga kako se budi, kako postaje sve krući i krući. Nije prestajala, sa vrhovima prstiju se šetala po njegovom udu. Zatvorio je oči od uzbuđenja. Htio je krenuti prema njoj i povesti je u spavaću sobu, ali ona mu je dala znak.
Stop! Pogledala ga je kao da je htjela vidjeti njegovu reakciju. Oh da, volio je te njene igrice. Očima mu je dala do znanja da ostane sjediti. Podigla se i kliznula ispod stola. Pogled na njegovu muškost ju je još više palio, osjetila je kako joj se mačkica sve više i više vlaži. Uzela ga je u usta, a sa drugom rukom se dirala. Čula je kako joj nešto nerazumljivo priča, no nije obraćala pažnju. Lizala ga je od korijena prema gore, masirajući mu testise.
Odjednom je čula telefon. Bacio je pogled na njega i vidio da ga prijatelj zbog najavljene roštiljade.
“Ma neću se sad javljati“ rekao joj je.
Pogledala ga je malo vragoljasto.
“Javi se, nema veze. Nećeš zažaliti. Imamo vremena.“ rekla mu je igrajući se sa njegovim očima.
“Molim, reci..A ti si...“ javio se na telefon.
Kada je vidjela da se zadubio u razgovor, ponovo se spustila ispod stola te se posvetila njegovoj muškosti.
Kucnuo joj je na rame dajući joj znak da prestane. No ona se nije dala  smesti, nastavila je punim žarom.
“Samo ti pričaj!“ prišapnila mu je.
“Slllluušaaaj... Miro..da..ovaj..ma da, dobro sam, sve je u redu. Doći ćemo večeras“ pokušao je sa prijateljem što prije završiti razgovor. Njegova napaljenost mu je oduzela dar govora, a ona..ona ga nije puštala.
“Stari, kaj tebe muči“ čulo se sa druge strane žice.
Ona se još jače posvetila njegovoj nabrekloj kiti. Činilo joj se da će svaki čas svršiti.
“Ma ništa ovaj...malo sam odsutan jer glll gledam neku reportažu..zzznaššš“ pokušao je lagati.
Njeno tijelo je gorilo kao vatra. Htjela ga je u sebi, sad i odmah, no strpit će se, još malo.
“Dddoobro, vidimo se vvečeras“ reče on prekidajući razgovor.
“Jebemti, kako ga dobro pušiš, nisam ti mogao reći ne..al sad ćeš platiti svoje“ rekao joj je gledajući je dok je u očima imao onaj napaljeni pogled.
Povukao ju je prema sebi, posjeo je na njegovu muškost i počeo je strasno ljubiti lice i vrat. Njegove ruke su letjele prema nabreklim bradavicama, klizeći potom sve niže i niže. Prošao je prstima po njenom nabreklom klitorisu.
“Kako me pališ..oprosti, nisam mogla drugačije. Ti si kriv, odnosno vas dvojica. Zbog vas ne mogu u miru doručkovati“ rekla mu je kroz zube nabijajući se na njegovu kitu.
Podigla se sa njega i počela ritmično pokretati svoje tijelo. Da, zvala ga je..opet. Da se opet stope u jedno. Gledao je njenu siluetu koja ga je toliko privlačila dok su mu ruke bili na muškosti masirajući ga.
“Dođi..“ šaptala mu je dodirujući svoju mačkicu.
Ustao je i naslonio je na radijator te kliznuo u nju. Osjetio je njenu mačkicu, njenu uspaljenost. Zabijao se sve jače i jače kao da je htio da ga što dublje osjeti u sebi.
Prešao je rukom preko njenih prepona i klitorisa.
“Ne mogu više..ne mooooguuu..“ vrištala je. Njen vrhunac ga je još više uzbudio,  nije prestajao, htio je da osjeti svaku njegovu kap. Pao je preko nje ljubeći joj leđa i kao prijekorno odmahivajući glavom
“Ti i tvoje igrice...“ šaptao joj je na uho.
“Za sve ste krivi vas dvojica“ odgovori mu pomalo nestašno ga ljubeći ...
neviane @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 20, 2007

Bilo jednom jedno veliko seosko imanje na kraju sela. Seljaci bijahu veoma bogati i imadoše puno blaga. Imadoše krave, svinje, kokoši i zečeve i ostale domaće životinje. Imadoše i psa čuvara koji je čuvao dvorište od nepoželjne gospođe lisice.
Živjeli su veoma složno i sretno. Krave su često bile na ispaši, svinje su rovale po svom blatu, zečevi su grickali svježu travu u svom toru, a kokoši su tapkale po dvorištu jureći u kokošinjac da snesu jaje ili prije nego što padne noč.


Jednoga dana, dok je pas Šarko zadovoljno drijemuckao nakon što je oglodao u slast veliku kost, ušuljala se lija. Pratila je već danima kada je Šarko budan i čekala svoju priliku, znala je da će uspjeti.
Već je odavno imala u viziru kokoši, slasne i debele, no znala je da ih pas budno čuva. Promatrala je družinu koja je složno živjela na imanju. Kako da dođe do kokoši? Ako pođe do njih, svinje će početi skičati, probudit će psa, a ona će morati u bijeg.  Ako probudi psa, pas će početi lajati i uznemirit će zečeve. Zečevi će dojaviti kokošima da im se sprema zlo i opet će otići neobranog grožđa. Kokoši će dojaviti kravama da se lija šulja po dvoru, tako će opet pobjeći neobranog grožđa. Ovaj put je je smislila plan.
Prišuljala se gospođa lija golubinjaku.
”Ojdeeeee prijo!” zazove lija.
”Ojjjjjjj” odvati golubica.
”Znaš li šta ima novo?” opet će lija.
”Ne znam,  da nam se nećeš doseliti?” pitala je pomalo podrugljivo golubica.
”Čula sam od zečeva da je svinjama zasmetao smrad krava. Kažu da se svinje spremaju u borbu protiv toga zla. Kao da one ne smrde” reče lija i ode.
Golubica se uputi do krava
Čujte, čujte! Reče mi lija da su se svinje žalile kod zečeva da jako smrdite. Svašta, kao da one ne smrde!“ reče im golubica i ode.
Krave su se zaprepašteno pogledale. Zar je moguće da ta stoka blebeće okolo gluposti?
“Kako mogu? Neka gledaju svoja vlastita govna! U njima se kupaju svaki dan. Pa ovdje se čovjek ne može ni posrati u miru!“ žalile su se krave.
Uputiše se krave zečevima, da saznaju neke pojedinosti u vezi nemilog žaljenja
“Zeko, de ti meni lijepo reci jel ja tebi smrdim?“ upita krava pomalo začušenog zeca.
“Ti meni? Ma ne, uopće ne.“ odgovori zec pomalo nesigurno.
“Čujem da su se one glupe svinje žalile kod tebe, jel to istina?“ upita krava.
Zecu nije bilo jasno što se dešava. Pa svinje i same smrde, zašto bi se žalili na smrad krava?
“Nemam pojma, meni nitko ništa nije rekao.“ odvrati joj zec.
“Lažeš zeče, jebat ću ti majku ako lažeš!“ odvrati krava i izjapureno ode i uputi se ravno svinjama.
Lija ih je promatrala iz kutka i pomalo se smijuljila.
“Jebem li vam sve po spisku! Nas ste našli zajebavati, stoko jedna! Jel mi smrdimo, jel mi?“ vikala je krava lupajući svinje po čitavom tijelu.
Nije im ništa bilo jasno. Svinje su se pokušavale braniti i lupale su krave svom snagom. Krave su se još više naljutile i nastala je rika i skičanje. Kokoši su počele kokodakati. Golubovi su se uzbunili, a pas Šarko je isto uznemireno počeo lajati gledajući šta se dešava. Požurio je prema njima, da ne bi došlo do većeg zla.
“Hej, hej, polako! Šta se desilo? Što se tučete?“ viknu on žustro no nitko ga nije čuo.
Nastala je još veća buka i galama.
Vidi lija, tuku se oni istresajući čitav bijes jedno na drugo dok je Šarko pokušao smiriti situaciju.
Počela se šuljati prema kokošinjucu. Kokoši su uhlapireno vidjele da im prijeti opasnost, no nitko ih nije čuo. Kokodakale su na sav glas, no za njihov zov nitko nije mario.
“Sad ste moje kokice, dođte, dođte, neće vama lija ništa“ govorila je lija hvatajući jednu za drugom.
Kokoši su umirale jedna za drugom pod oštrim zubima te opake životinje, nije im bilo spasa. Tek se jedna krava na čas okrenu prema kokošinjcu. Imala je šta za vidjeti. Krv je špričala posvuda a kokoši su ležele beživotno na travi. Vidjela je lisicu koja joj se podrugljivo smijala. Sad je razumjela.
“Ej, stanite, stanite! Veliku smo nesreću napravili. Umriješe naše koke. Lovite liju!“ uzviknu krava pokazujući na liju koja je među zubima imala jednu koku. Imade krvoločan trag koj se slijevao niz vrat.
Svi su se okrenuli prema kokošinjcu. Lija je odjednom razumjela da je u opasnosti. Uzela je zubima jednu koku, htjela je bar jednu drmnuti i počela bježati. Sve su životinje počele za njom trčati, ali lija je bila brža. Vidjeli su da joj ne mogu stići. Bilo je prekasno.

Gotovo je. Vratili su se i stali kraj beživotnih kokica. Očajno su se pitali kako su mogli dozvoliti tu kavgu i tuču, no odgovora nije bilo. Bilo je previše kasno.


neviane @ 03:03 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, svibanj 18, 2007

Gdje si?
Stari sat na zidu je odavno otkucao zadnju uru.
Čekam na te, već osjetim tvoj vrući dah, miris zadnje cigare. Miris tvog parfema. Gorim. Želim te.

Gdje si?
Ležiš na krevetu, gledaš me očima osvajača, prodireš u mene, kroz mene. Da, postajem slaba na te poglede. Ne prestaj, ne prestaj. Vapaj se širi. Ne prestaj.

Gdje si? Zar ne dolaziš?
Igram se onako kako najviše voliš, onako kako najviše volim. Još si daleko, tamo na drugoj strani kreveta. Ovlaš se igram prstima, a oni nestašno šetaju po meni. Tvoj pogled mi govori više nego što misliš. Želiš im se pridružiti. Stop! Volim kad voliš ženu u meni. Gledam te, znaš da sam tvoja. Znaš da jesam.

Gdje si? Prošla je već ponoć. Zar ću opet sama provesti noć?
Otkopčavaš  hlače, nazirem nabreklu muškost. Taj pogled mi razum razdire. Nesrtpljiv si, kao i uvijek. Čekaj, kuda tolika žurba, noć je pred nama. Šta bi htio da ti radim? Da se igram? Kako, reci mi kako?
Da, tako. Sišem ti sokove, kako su slatki, ljubim ti svaki komadić tijela. Znam šta želiš, tu malo niže, tu ću te poljubiti. To te najviše izluđuje.

Gdje si? Već gubim nadu..mučiš me..
Znaš šta ti slijedi. Počinjem ples ratnice. Ritmično pokrećem svoje tijelo. Znam da voliš moje bokove. Ali ne, ne još nije vrijeme..čekaj. Izazivam te oblinama. Znam da vrebaš kao gladna životinja, čekaš na povoljan trenutak. Al nedam se. Diram te, diram se, mazim te. Nedam se.

Gdje si? Želiš li zaista propustiti..?
Našao si moju slabu točku, okrećeš ploču, preuzimaš igru. Da, to sam čekala. Volim probuditi instinkt mužjaka u tebi. Hvataš me za potiljak, snažno i nježno u isto vrijeme. Imaš me. Igra je tvoja..
Znam da ćeš doći..čekam te...


neviane @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 7, 2007

Sneno je otvorila oči i pogledala ga. Da, još je spavao, nije ga htjela buditi, kasno je legao, znala je koliko mu znači san nakon napornog dana.
Tiho se izvukla iz kreveta i otišla pod tuš. Uživala je u vrućoj vodi koja se sijevala niz njeno tijelo, skoro da je zaboravila je vrijeme. Napokon je izašla iz kade i utrljala u još vlažnu kožu lavandino ulje te obukla crvene mrežaste hot pants, znala je da ga to pali.
Još je spavao. Čitala je jutarnje novine pijuckajući kavu, a u njoj je kuhala želja za njim, za njegovim tijelom. Ona ga je ludo željela.
Napokon, komešanje u krevetu, budi se. Gledala je njegovo muževno tijelo, njegovo lice i još snene oči. Htjela mu se uvući pod postelju, no ipak je ustuknula, danas je htjela nešto drugo. Ovlaš ga je poljubila i upitala želi li kavu i doručak. Odgovorio joj je potvrdno. Gladan je, kaže. Gledao ju je kako hoda u majici i tim vražjim gaćicama. Bila je njegova đavolica. Budio se. Budili su se.
Polako je izlazila iz sobe i bacila pogled na njega. Vidjela je njegov napaljeni pogled. Krenula je prema kuhinji, nastavila kavu i zavirila u frižider. Čula je njegove korake.
“Mmmm, predomislio sam se. Doručkovat ću nešto drugo.“ rekao joj je dok je vadila namaz iz frižidera ljubeći joj ovaš leđa i spuštajući se niže.
Uhvatio je rukama njenu guzu i kružnim pokretima je masirao i spuštao se prema njenom mačkici.
“Da babe, danas si moj doručak, cijelu ću te pojesti“ govorio joj je napaljenim glasom.


Osjetila ga je čitavim tijelom. Ljubio joj je vrat, grickao uho, ljubio lice i leđa. Spuštao se sve niže i niže i počeo nestrpljivo skidati gaćice.

„Pomislila si da si gladan..“ odgovorila mu je izazovno. Nešto ju je pitao, no ni glasa nije uspjela prozboriti, previše su je uzbuđivali njegovi poljubci. Okrenula se prema njemu i počelo ludo ljubiti. Dodirnula je njegove grudi, grickala ih divlje, a njene ruke su letile na stomak, prepone, sve niži i niže. Spuštala se sve niže i niže i obrađivala njegovu ukrućenu muškost koji se na njegove poljubce još više ukrutio. Njegova uzbuđenost ju je još više palila. On se jedva držao na nogama.
“Dođi u krevet“ rekao joj je.
“Ne, ovaj put ne...“ govorila mu je budeći u njemu neke lude nagone.
Ljubila je njegova dugačka leđa dok je sa rukama obrađivala njegovu muškost. Stenjao je od užitka, ovo ga je izluđivalo, bio je gladan za njenim tijelom, a njegove ruke su nestrpljivo masirale njeno međunožje.
Nije više mogao čekati. Preuzeo je igru. Lagano ju je gurnuo ispred sebe. Njegove ruke su još jednom letile do njene mačkice, čisto da se uvjeri da je spremna. A bila je spremna. Kliznuo je u nju. Osjetila ga je punom snagom dok je sa gonjim dijelom tijela bila naslonjena na kuhinjsku ploču. Svaki milimetar njenog tijela je prožela njegova snaga. Divlja i instiktivna. Čitavo tijelo je bridilo od uzbuđenja.
“Htio si doručkovati?“ pitala ga je jecajući od uzbuđenja.
“Oh da! Koji doručak, hoću još. Još!“ procijedio je kroz zube zabijajući se u nju dok se igrao njenim bradavicama.
“Evo ti..šta god želiš.. da...obožavam kad nam dan ovako počne“ reče mu vrteći sa bokovima, masirajući njegovu muškost.
“Imam sve što mi je potrebno“ izašao je iz nje, spustio se na koljena i lizao njenu mačkicu.
Htjela je protestirati što mu ona ne može odvratiti no on ju je skoro prijekorno pogledao.
“Honey, htjela si u kuhinji..hoću da ostanemo u njoj..Tu ćeš dobiti svoj zasluženi obrok...“ govorio joj je izazovno, ližući njenu mačkicu.
Nije mogla prosvjedovati, bilo je previše dobro, bila je previše napaljena. Prepustila se njegovom jeziku, njegovim rukama.
“Stani, ovo nije za izdržati..“ vikala je u grču.
“Ne draga, obećala si mi doručak“ rekao joj je ne prestajući.
Nije više mogla izdržati, njeno tijelo je bilo kao elektrizirano. Kroz njeno tijelo je prošao grč zadovoljstva, osjetio je pod svojim jezikom pulsiranje.
Okrenula se prema njemu, stajali su jedno uz drugo, osjetila je njegov miris.
“Divno mirišiš...“ rekla mu je ljubeći ga.
“To je na tebe ludice..No ja nisam gotov..“ šapnuo joj je.
Sjeo u je na kuhinjsku ploču i opet kliznuo u nju. Za sve je ona kriva, palila ga je, tako spremna i tako dobra, tako poželjna. Osjetila je njegovu divljinu, njegovu napaljenost, sve jače i jače se zabijao u nju. Njegovi pokreti su postali još intenzivniji, nekontrolirani, a onda je osjetila njegov vrhunac. Ostao je u njoj, uživajući u zajedničkom sjedinjenju.
“Dakle mužiću dragi, šta si ono htio za doručak?“ upitala ga je provokativno.
“Hm, ako bolje razmislim, dobio sam sve, šta je sa tobom?“ upitao ju je zavodljivo.
“I ja sam dobila sve, iako nekad nezasitna, no ovaj put...još jedna kavica mi ne bi štetila. Hoćeš biti dobar..?“ rekla mu je kroz smijeh.
“Uf te tvoje gaćice, nemoj više hodati tako razgolićena po kući..“ rekao joj je kao prijekorno kroz smijeh..

neviane @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 5, 2007

Opet je pred njom još jedna noć u neizvjesnosti. Uzaludno je čekala na poziv, no telefon je uporno nijemo šutio. Pomalo je bila ljuta na sebe što je dozvolila da uopće dođe u situaciju da čeka. Željela je zaboraviti to poglavlje u životu i krenuti naprijed. Odlučila je prihvatiti poziv njenih prijatelja da pođu u noćno partijanje.
Pustila je vodu u kadu te se opustila uz mirišljavu kupku koja je djelovala na nju kao da je saprala sve nedaće zadnjih dana.
„U stvari, pa nije on ni prvi ni zadnji, zašto si uopće razbija glavu?“ razmišljala je u sebi.
Zatvorila je oči i prestala misliti. Pogledala je svoje ruke koje su bile smežurane, voda je postala previše hladna i to ju je podsjetilo da je vrijeme da napokon izađe iz kade.
Ovila je svoje tijelo ručnikom, a potom počela lagano utrljavati ulje po tijelu. Potom je obukla ogrtač, upalila laganu muziku i šetkala se po stanu.
“Šta bi mogla večeras obući..?“ pitala je samu sebe. Otvorila je ormar. Kao i svaka ženska počela je negodovati da nema  ništa u ormaru. Odlučila se za seksi varijantu, haljinu koja je dosegala do koljena, sa laganim dekolteom. Lagano je navlačila crne svilenkaste čarape sa čipkastim rubom.
Dok je čačkala po ormaru, naišla je na svog starog „prijatelja“ koji joj je puno puta podario lijepe trenutke..Pomisao na to ju je napalio..
“Mogli bi se malo igrati prije nego što odemo partijati...“ mislila je u sebi vadeći ga.
Uvalila se u svoju omiljenu fotelju i zaboravila sve oko sebe. Samo je na kratko otvorila oči i vidjela susjeda iz kuće preko puta kako ju je sa prvog kata promatra.
“Prokleti lešinari, samo zabadaju nos gdje im nije mjesto“ ljutito je mislila u sebi. Tisuću puta je zažalila što stanuje u prizemlju, sa druge strane nije se mogla odreći vrta.
Pomisao da je on promatra ju je zgražala i uzbuđvala u isto vrijeme. Bio je to zgodan muškarac od trideset i nešto godina koji ju se svaki put probadao gladnim pogledom prolazeći kraj nje.
Disala je teško gledajući kako stoji naslonjen na prozor i rukom koja je očigledno bila na njegoovoj kiti.
Znao je da ga promatra i nije skidao ruku sa svoje muškosti. Znala je da je promatra i nije prestajala. Njegova glava je bila među njenim nogama  i gladno ju je obrađivao dok je milovao noge preko svilenkastih čarapa. Prebacio je jednu nogu preko svog ramena i zaburio glavu među njen vlažni trokut. Teško je disala, kao da joj je dah oduzimao. Hjela mu je reći da stane, al on je bio neumoljiv i gladan. Vrisnula je od užitka dok joj je čitavo tijelo pulsiralo.
Ostala je ležati uvaljena u stolicu. Prenulo ju je zvono na ulaznim vratima. Tek sada je skužila da je sama..


neviane @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 4, 2007

Znala je da je zeznula stvar. Oduvijek joj je teško padalo držati se limita, kako u životu tako i na cesti. Bacivši pogled na pismo, bilo joj je sve jasno. Ovaj put je zaista pretjerala jer je bila pozvana u policijsku stanicu.
“Halo?“ čulo se glas sa druge strane žice.
“Zovem se gospođa Martinović, dobila sam pozivnicu za policijski razgovor. Šta sam uopće napravila, da li ću završiti u paklu?“ rekla je oprezno, skoro pomalo naivno i šaljivo u isto vrijeme.
“To vam gospođo draga ne mogu reći preko telefona“ tajnovito je odgovorio policajac.
Dogovorili su termin.
Taj dan se ustala ranije nego inače, nije htjela kasniti i stvoriti nepouzdan utisak, iako joj je bio običaj kasniti barem pet minuta, barem privatno. Brižno je izabrala odjeću za policijski razgovor. Odlučila se za decentne hlače koje su uprkos tome naglašavale njenu dobru figuru. Potom je izabrala rolku koja nije sakrivala njene ženske obline. Počešljala je svoju dugu kosu, njene kovrdže su joj padale na rame. Pogledala se u ogledalo i na usne stavila sjajilo, bila je mišljanja da joj šminka tako i tako ne stoji. Izašla je van i uputila se prema stanici koja je bila petnestaj minuta udaljena od njenog stana.
Pokucala je na vrata
“Dobar dan“ uljudno je rekla smiješeći se.
Policajac u službi ju je odmjerio od glave do pete.
„Dobar dan mlada damo“ odgovorio joj je pomalo flertujući.
“Želite li mi napokon odati koje grijehe imam u svom dosjeu?“ upitala ga je smješkajući se.
“Kao prvo, vi ste se preselili nedavno i niste promijenili adresu na prometnoj dozvoli. Zbog toga kazne nisu mogle biti dostavljene na vašu adresu. Samo da vidim...“ listao je po njenim aktama „jedan, dva, tri, četri, pet, š.., ne pet kazni ste nakupili u međuvremenu“ odgovori joj.
Pogledala ga je ravno u oči igrajući se nervozno svojim usnama.
„Joj, ma kako to? Promijenila sam adresu čim sam se preselila. Nisam znala da je i na odjelu za registraciju auta moram promijeniti..“ odgovori mu nesigurno.
“To je osnovno pravilo već godinama“ odgovorio joj je prijekorno pomno je promatrajući.
Morala je smisliti strategiju. Pet kazni, kako će se izvući. Smješkala mu se prebacujući nogu preko noge.
“Ispričavam se duboko zbog mog neznanja, znate, pomislila sam da je dovoljno na jednom mjestu promijeniti adresu, te da će nova biti onda poznata i odjelu za registraciju auta. Pomislih u ovo moderno doba da ste stvorili automatizam.“ reče mu oprezno.
“Ne gospođice, nismo baš tako moderni“ odgovorio joj je kroz šalu ne skidajući pogled sa njenih kukova i struka.
“Nadam se da ću jednog dana moći pridonijeti automatiziranju tog zastarjelog procesa“ rekla mu je zagonetno.
Pogledao ju je radoznalo. Ona? Kako ona tu može pomoći?
“Šta ste po zanimanju?“ upitao ju je radoznalo.
“Moje školovanje još uvijek traje, mogu vam pomo
ći“ odgovori mu kratko promatrajući ga.
“U aktima stoji da dolazite iz medicinskog zanimanja..?“ upitao ju je.
„To je točno, no zbog zdravstvenih razloga to više ne radim“ odgovorila je potvrdno.
U svojoj glavi je već vrtio svoj film, on u bolničkom krevetu, ona na njemu kako mu liječi rane. Vidjela je kako su mu se oči zasjajile.
“Gospođo, kako bih rado bio vaš pacijent...“ rekao je kroz zube suzdržavajući se dati neki drugi neumjesniji komentar.
Nasmijala se slatko. Aha, imala ga je u šaci.
“Dobro, šta ćemo sad sa kaznama?“ upitala ga je polako.
Pokazao joj je kazne i slike uz njih. Uf, pa nije baš najbolje izgledala na njima. Na nekima je slika bila nejasna pa je odlučila negirati svako sudjelovanje u nedjelu.
„Dobro gospođice, na tom mjestu bih mogao istraživati tko je zaista vozio i mogao bih vas dovesti na sud. No ja to neću uraditi. Da uđemo u kompromis, platite dvije kazne i prijavite svoju novu adresu u uredu za registraciju auta. Da li je to u redu?“ upitao je smješajući se.
U sebi je skakala od sreće. Očekivala je puno lošiji ishod, ovo i nije bila kazna.
“Da, obećavam da ću se već ovaj tjedan pobrinuti da sve popravim“ obećavala mu je čvrsto mu stiskajući ruku pri odlasku..
Čekala je nekoliko tjedana da joj stignu kazne, no uzaludno...Vjerovatno su opet „krive“ adrese..ili policajac...


neviane @ 00:02 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 28, 2007
Vec sam pomislila da su prave Casanove odavno izumrli. Moram priznati da sam se grdo prevarila. Casanove su na zivotu, skrivaju se vjesto iza svojih naoko neduznih maski.
Neku vecer sam se srela sa prijateljicom. Nakon obilne vecere smo se odlucile na setnju, vecer je bila topla, a mi jos nismo iscrpile sve teme za razgovor.
Osim toga, vecer je bila inspirirajuca za nas fotografske junkies.
Uocili smo jedan motiv kao na razglednici sa stepenica sveucilisne biblioteke.
Moja prijateljica, pomalo praznovjerna nije htjela ostaviti nase torbe na podu - kaze da cemo onda imati malo novaca (sad mi je jasno zasto sam stalno bankrot).

Vjesajuci torbe na vrata, ona su se otvorila i vidjeli smo zbunjenu facu mladog muskraca.

‚Sta vi tu radite?’ upitao nas je kao da smo pale sa marsa.

‚Fotografiramo, ne vidis li predivan motiv sa stepenica?’ odgovorismo mu.

Gledao nas je radoznalo sa nevjericom. Njegovo djecacko lice je odavalo da je vjerovatno neki student. Nasmijao se i pozelio da nam pravi drustvo.

‚Bas ste otkacene, zar niste znale da je biblioteka jos uvijek otvorena?’ upitao je.

‚Vrag ce ga znati, skoro ce ponoc, to je zadnje sto smo ocekivale’ odgovori mu moja prijateljica.

‚Sta ti tu uopce radis u ovo doba?’ upitale smo ga.

‘Sta radim, sta radim? Ovo je dosta komplicirano. Cekam na jednu prijateljicu. Ovaj, nije prijateljica, ona mi je cura’ odgovorio je pomalo nervozno.

Vidjele smo da ima nesto sto skriva.

‚Cini mi se kao da te nesto muci’ rekla mu je moja frendica.

‚Cure, ne mogu vam to ispricati, bilo bi to previse’ odogovorio je.

‘Kako zelis, mi ne znamo ni tvoje ime a niti ti nase. Nemas nista za izgubiti, na kraju ce svatko od nas otici sa ovih stepenica i bit ce svejedno sta u stvari skrivas’ rekoh mu.

‚Dobro, reci cu vam. Imam aferu sa jednom curom. No medjutim, njezin bivsi joj pravi frku.
Hocu reci, ona je sa njim prekinula nakon sto ju je lemao. Ona ima jos nekoliko stvari u njegovom stanu, no kada je on saznao da je ona sa mnom, poludio je i izlemao je. Sada se njih dvoje nalaze u biblioteci i pregovaraju. Iskreno, ne zelim jos jednom biti zapleten u kompliciranu pricu’  odgovori nam on dok je stalno pogledavao oko sebe.
Sad si ja mislim, zasto bi bivsi decko bio iritiran sa tim sto je ona sa drugim ako nisu u vezi?
Mora da mu je nesto presutila.
‘Kako mislis, jesi li siguran da ti je ispricala istinu?
Tebi se to cesce desava? Ocito volis komplicirane ljubavne veze?’ upitale smog a pomalo u Sali.
‘Ne znam sta se desava, ali sam cesce upao u tucu zbog nekih cura i bivsih decki’ odgovorio je pomalo nestasno.

Moja prijateljica i ja smo se smijale kao sasave.. Dakle, Casanove jos nisu izumrli, a kad ce ne znamo? Pred nama je ocito stajao jedan od njih.

‘Pa sta ces sada? Ti dakle cekas kako ce se zavrsiti razgovor izmedju tvoje drage i njenog bivseg decka? Sta zelis sa tim uopce postici?’ upitale smo ga.

‘Glupo je da odem, a glupo je da ostanem. Ona zna da cekam na ulazu. Trebam vas kao alibi.’ govorio je kao da prica sam sa sobom.

‚Nas trebas kao alibi? Ako ti mi zaista mozemo spasiti glavu, ostat cemo barem jos nekoliko  minuta.’ odgovorismo mu kroz smijeh.

‚Ako odes, a on postane nasilan, razocarat ce se u tvoje viteštvo. Ako ostanes a on skuzi da si tu, situacij
a ce kulminirati. Poludit ce jos vise. Ja sam za to da odes’ rekoh mu.
‘Ja sam zato da ostanes, pa kako bilo’ rece mu moja prijateljica.

‚Ako ostanes i dodje do tucnjave, ja cu snimati citavi dogadjaj pa cemo napravit film od tvoje price’ rekoh kroz smijeh Casanovi.
Smijale smo se kao sasave, a njemu nije bilo do smijeha.
Andjeo i djavao. Na njemu je bilo da se odluci.

Casanova se odlucio na bijeg.

‘Gledajte onaj par podnu stepenica. To su oni.
Nemojte se slucajno smijati kad budete prolazile. Ja odoh na drugu stranu. Bolje je da idem’ rekao nam je ozbiljnim tonom.
Oprostili smo se i zazelili mu srecu. Prosle smo kraj dvoje ljudi koji su bili metar udaljeni jedno od drugog. Nismo vidjeli znakove skorog nasilja. Barem za sada.

Kao sto vidite, u svijetu jos postoje Casanove. Oni koji osvajaju, a kad osvoje onda idu dalje. Na ledjima nose jaz gnjevnih muzeva, decki i ljubavnika, a u srcu naklonost (ne)sretnih gospodja, vladarica njegove kite i ega.
neviane @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 25, 2007
'Nekad covjek zaista ne treba bjezati od onoga od cega se ne moze pobjeci' pomislila je Marina razmisljajuci o Igoru.
Igor je bio stasan, visok muskarac zelenih ociju kao planinsko jezero i  markantnih crta lica. Pomisao na njega joj je stvarao leptirice i vatru u trbuhu.
Jedne veceri, grad je vec utonuo u san, zeljela ga je imati u svom narucju. Okrenula je njegov broj, u isto vrijeme je pozeljela da se javi i da se ne javi. Razum i strast, mrzila je i jedno i drugo.
'Ma tko mi se to javlja u te kasne sate?' culo se veselo gugutanje preko telefona.
'Zelim da me nocas odvedes na najljepse mjesto u gradu' rekla mu je zagonetno.
'Tvoja zelja je moja zapovijed, gospodarice moga srca' odgovori on, pomalo pjesnicki razpolozen.
Igor je zaista bio pravi insider. Pred njima su imali panoramu grada kao na dlanu. Noc je bila vrela, samo su cvrči pjevali svoju pjesmu, a svjetla grada su sjala kao svjecice na bozicnom drvcu.
'Svaka cast Igore, mjesto je uistinu fantasticno..Kako si znao da ce mi se svidjeti? upitala ga je Marina.
'Uzivajmo u ovoj noci'  sapnuo joj je na uho.
Prostrli su veliku deku, polegli se na nju promatrajuci svjetla grada i nebo puno zvijezda. Koja noc.
Nije je htio ni dotaknuti, cekao je da poludi od zelje za njim. Pokusavala je nezgrapno skrivati svoje uzbudjenje. Nije se htjela opirati svom porivu, zelji za njim.
'Opiranje, cemu opiranje?' pomislila je, pogledala ga duboko u oci i utisnula poljubac na njegova socna usta.
Uzvratio joj je istim zarom, ljubio ju je strastveno i predano, kao da je zelio reci 'ovu noc si moja'.
Ljubavna igra se sve vise i vise razbuktavala. Milovala je njgove grudi, ruke, stomak. Pozeljela je okusiti njegovu muskost ljubeci ga do je rastao kao kvasac. Sad je za sve bilo kasno, povratka nije bilo.
Ljubio joj je grudi i ukrucene bradavice. Kako ju je zelio, jos onog trenutka kada ju je prvi put ugledao tamo u biblioteci. Ali je cekao. Cekao da ona bude spremna.
'Zelim te nocas u meni, zelim osjetiti svaki tvoj djelic koze, tvoj jezik, tvoju muskost' saptala mu je. Nepodnosljivo je bilo to slatko cekanje.
Ljubio ju je, grudi, stomak, ribicu. Zeljela je gledati njegovo lice dok njegov jezik kruzi po njenoj ribici. Pogledala ga je  pomucenog pogleda. Vidjela je samo obris njegove glave medju njenim koljenima, dok su svjetla grada obasjavala grad.
Predala mu se, a on je uzivao u njenim sokovima koji su tekli kao potok. Osjetio je da se polako blizi vrhuncu i nije htio stati. Grcevito mu je zarila nokte na ramena ispustajuci krikove zadovoljstva dok je citavo tijelo pulsiralo.
Nije htjela stati.
'Zelis li to sto i ja zelim?' saptala mu je u uho.
'I te kako zelim bebo, vec mjesecima sanjam da se grijem medju tvojim bedrima' odgovorio je grickajuci joj  uho.
Dirao ju je njegovim snaznim rukama kao da htio proci svaki centimatar njenog tijela, dok mu je ona uzvracala istom mjerom. Lagano je klizao u nju..kao je vlazna!  Njegovo uzbudjenje je raslo i taj ljubavni cin se pretvarao u ples njihovi tijela.
'Kako si topla i socna...a tvoja koza, mekana kao svila. Znas li koliko sam cekao ovaj trenutak? Cini mi se vjecnost, a ti si bila tako okrutna i surova prema meni.'  saptao joj je na uho. Igrao se ocima, usnama, ulazio sve dublje i dublje, dok je ona stenjala od strasti.
Zaboravili su sve oko sebe, samo su u obrisima vidjeli svjetla grada, dok su njihova tijela igrali ludu igru.
Njene usne...zazelio je da bude dio njega i gladno poceo sisati njen jezik. To jedninstvo, to stapanje im je zamutilo razum i uzbudjenje je sve vise raslo. Njihova tijela su pulsirala kao luda, culi su se uzdasi vrhunca i zadovoljstva...Ostali su lezati jedno na drugom, kao da su htjeli da taj trenutak nikada ne zavrsi. Ljubili su se njezno, promatrajuci svjetla i rojeve zvijezda...
neviane @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, veljača 20, 2007
Pokušala ga je izbrisati. Iz svoje glave, iz telefonskog imenika, iz života. Pokušala je zaboraviti kako je bilo ljubiti njegovo tijelo, usne, spuštajuci se na grudi, stomak pa i niže. A tek njegove usne na njenim grudima, nogama, njenoj ribici.
U glavi joj jos uvijek odzvanja njihovo zadnje večer, njihova tijela, probujala od poljubaca i strasti.
Sve je to ona htjela zaboraviti, a na trenutke joj je cak i uspijevalo.

Opet se nasla u tom prokletom gradu, punom sjecanja na njih dvoje. To jutro je prolazila kroz jos uspavani grad. Dok su joj stiklice odzvanjale kroz prazne ulice, promatrala je oko sebe stare škure, tek prostrani svjeze oprani ves, golubove koji igraju svoju jutarnju igru.

Prosla je ulicu do kraja i tu ga je ugledala. U dvoristu njegove none. Izgledao je bolje nego ikad. Njegovo tamnoputo tijelo su prekrivali tek potkosulja i hlacice. Promatrala je kako polijeva vrt prije vrucine, bio je pravi miljenik svoje bake.
'Ma zaista je pravi komad, ne zelim postati slaba na njega' govorila je sama sebi.
Pokusala je kraj njega proletjeti da je ne primijeti, no njena nadanja su bila suvisna.
Ugledao ju je. Iako nije bilo niti osam sati, cinilo mu se kao da mu je sunce udarilo u glavu.
'Ne mogu vjerovati da je tu. Macka i pol si ti meni andjele' mislio si je u sebi..

'Bok malena, pa ti mene nebi ni pozdravila' obratio joj se sa osmjehom.
Pogledala ga je nesigurnim pogledom. Ni sama nije znala sta da kaze.
'Bok veliki, kako si? Vidim, bas si uzoran momak, lijepo ti pomazes svojoj noni.' odgovorila je pokusavajuci skupiti hrabrost da joj koljena prestanu klecati.
'Ma dodji da te poljubim, cisto samo u obraz' rekao joj je.
'Nemoj opet pocinjati' izustila je brzo.
Zagrlili su se. Taj zagrljaj je postao dug, previse dug za bivse ljubavnike.
'Kako si mi nedostajala' saptao joj je u uho.
Osjecala je njegovu opasnost, te usne, socne kao jabuka, to tijelo, njegov seksipil. Osjetila je strasnu zelju za njegovim dodirom, ali mu to nije smjela priznati.
Zelim te - to bi bilo dovoljno da izazove lancanu kemijsku reakciju u njegovim tijelima.
Uhvatio ju je cvrsto oko ramena.
'Zelim te' rekao joj je.
Ne, to nije htjela cuti..Toplila se u  njegovim rijecima, rukama, zagrljaju. Kako bi mu rado uzvratila tu strast. Ali ne, to nije smjela, nije mu zeljela nanovo dijeliti karte zivota. Te karte treba neka druga promijesati umjesto nje.
'Molim te, ostavi me' zamolila ga je muklo.
'Ne zelim te ostaviti, mi pripadamo  zajedno. Daj mi barem za rastanak jedan veliki poljubac. Zelim osjetiti tvoj jezik u mojim ustima..baby...' saptao joj je.
Napetost medju njima je pocela rasti.
'Zasto mi to radis, okani me se, ljubakaj se sa onom zbog koje si me ostavio!' vikala mu je.
'Ne budi takva, poljubi me' govorio je molecivo.
Otimala se iz njegovih ruku kao klizava jegulja. Napokon joj je uspjelo. Docepala se crijeva za vodu i pocela ga iz sale špricati. Njegove hlace su se skroz smocile. Ispod njih se nazirala puna malih žilica probudjena kita. Pogled na nju je izazivao uzbudjenje.. disala je duboko, pokusajuci se koncetrirati na bijeg.
'Bijeg? Moram li bjezati? Zasto se ne prepustiti valovima sudbine, da me nose gdje trebam doci? pitala je samu sebe.
Razum je ipak prevagnuo, iskobeljala se iz njegovog zagrljaja, zgrabila na brzinu svoju torbu i nestala iz njegovog zivota.
Cuo je samo odzvanjanje njenih cipela na ulici...Jos jednom je udahnuo duboko, pokusavajuci ostaviti u sebi trag njenog mirisa, njene koze i one slatke oci pune zudnje za ljubavi. Za njim.
neviane @ 00:16 |Komentiraj | Komentari: 54 | Prikaži komentare
petak, siječanj 26, 2007
Negdje u jednom od mojih postova sam rekla da se dobro dobrim vraca. Zivim po tom motu i tako mi je zivot pun iznenadjenja.
Italija je moja omiljena zemlja. Sve mi se tamo svidja, pocevsi od klope, mode a i decki su mrak. Dobro, dobro,  sad ce muski dio publike reci žabari... Tako smo se moj dragi i ja odlučili provesti nekoliko dana u sjevernoj Italiji. Rezervirali smo jedan simpatican hotel u centru Milana..cinilo mi se kao da sam se vratila u predproslo stoljece: zidovi oblozeni sa vrstom tekstilnih tapeta pastelno rozaste boje, a teske zavjese od damasta su padale niz prozor. Chekirali smo se. Na recepciji je bio simpatican tamnoputi Talijan
'Odakle ste' pitao nas je..
'Iz Hrvatske' odgovorismo ljubazno.
'Ja sakupljam novcanice iz cijelog svijeta. Nedostaje mi jedna iz Hrvatske..Znate, nazalost nemamo tako cesto goste iz Hrvatske. Da li biste mi mogli dati neku malu hrvatsku novcanicu' upitao me.
Odmah sam pohrlila u novcanik i pruzila mu novcanicu od desest kuna. Zahvalio se i inzistirao da mi vrati protuvrijednost u eurima. To nisam htjela.
'Hvala vam puno. Nadam se da ce nam  jednog dana doci i gosti iz Bosne, Makedonije i Srbije, da popunim moju kolekciju'  rekao mi je, vise vodeci monolog.

Odsjeli smo u tom hotelu dva dana..Bili smo vise nego zadovoljni..Zbog topline i srdacnosti koju smo tamo osjetili..
Put nas je dalje vodio u Hrvatsku u nas rodni kraj, a mene potom u jedan dalmatinski grad kod moje prijateljice..Htjela sam na neki nacin produbiti nase dugogodisnje prijateljstvo...

Jednog dana sam ostala sama u gradu..Noc se spustala, grad je bio pun ljudi i zamora. Volim setati po gradu i promatrati ljudi, a tako me put nanio u antikvarnicu. Bilo je to moje omiljeno mjesto. Zaronivsi u te silne starine cini mi se da se vracam u davna vremena....
Na jednom standu sam ugledala svezanj novcanica. U tom trenutku  mi je pao na pamet onaj Talijan sa recepcije, nedostajale su mu jos neke novcanice..Zasto mu nebi ucinila nesto lijepo u znak zahvalnosti za lijepu uslugu u hotelu?? Odlucila sam za njega izabrati par novcanica iz bivse Jugoslavije, ali i sadasnje iz Bosne i drugih zemalja.
Prodavac iza pulta, stariji covjek,  mi je pomogao da izaberem novcanice..Tako smo usli u razgovor..rekao je da je trgovac antikvitetima al i da se bavi bio energijom..zanimljivo..
Htjedoh napokon platiti novcanice..
'Mozete mi dati novac za njih ili me mozete pozvati na pice ovdje na trgu' rekao mi je upitno i gledao moju reakciju.
Prije nekoliko godina mi nebi palo napamet samo tako otici sa nekim strancem na pice, al ovaj put sam imala dobar osjecaj. Noc je bila mlada, a ja radoznala. Pristala sam na njegovu ponudu.
Otisli smo na pice na obliznji trg..usli smo u intenzivni razgovor o njegovom daru..on je poceo pricati o tome kako je otkrio da je drugaciji.
'I ti imas tu energiju' rekao mi je.
STAAAA? Ma ne vjerujem!
'Da, osjetio sam to cim si usla na vrata, to ti je dar od bake' rekao mi je..ostala sam zapanjena sjediti..

Te veceri sam jos uvijek mislila kako je to sve velika nebuloza. Sljedece jutro sam mojoj prijateljici ispricala dogadjanja sinocnje veceri. Skepticno me gledala. Te veceri smo otisle zajedno do njega i proveli zajedno vecer pricajuci o svemu i svacemu..
'Sta znas o mami tvoje bake?' pitao me...
'Ne znam puno, znam da je poginula u drugom svjetkom ratu' rekla sam.
'Znam, izgorila je u jednoj kuci' rekao mi je
Struja me presjekla! Pokusavala sam se sjetiti da li sam mu rekla na koji nacin je ona poginula..Ne, ne..nisam mu to nikad rekla..Tada sam skuzila..on u sebi ima taj dar..
Moja prijateljica je imala bol u uhu. Mucila se sa tim citav dan.
'Stavi joj ruku iznad uha' rekao mi je.. Poslusala sam ga kao malo dijete. Nakon nekog vremena njena bol u uhu je postala manja.
Uplasila sam se same sebe...Ma nemoguce. Ovo mora da je autosugestija..
Od tog dana smo imali zajedno nekoliko 'sjednica'. Jos uvijek ne mogu vjerovati da upravo ja taj dar imam. Istina, oduvijek sam privlacila ljude sa nekim (najcesce psihickim) problemima. Da li ljudi osjete da im ja mogu pomoci?
Tih dana sam puno otkrila o sebi. Postala sam meksa, vise sam slusala ono sto mi kaze moja intuicija i ono sto ja zelim. Biti free spirit. Napokon sam pocela neke stvari kuziti.
Dosao je i dan kada sam morala napustiti taj grad.
'Bitno je da si otvorila bakin poklon' rekao mi je oprastajuci se od mene...
Vratila sam se opet u svakodnevnicu zivota. Poslala sam onom simpaticnom Talijanu novcanice koje sam za njega uzela. Nekoliko dana kasnije sam dobila pismo zahvale, te novcanice su bile zadnje sto je ocekivao, rekao je.
Eto, to je moja prica. Imam dar u sebi na kome moram puno raditi. Osjecam da je pomaganje ljudima u teskim emotivnim situacijama moj poziv i to rado cinim..Nekoliko puta sam isprobala svoje 'moci' i na lijecenju 'standardnih' boljki i tako izlijecila glavobolju ili bol u kraljesnici... hvala bogu da ljudi oko mene zdravi i čili..

Htjela sam nekoga razveseliti sa malim znakom paznje, jer volim sretna lica a dobila sam puno, puno  vise...
neviane @ 06:54 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 17, 2007
Napokon mi se prijateljica vratila sa putovanja. Kad smo zajedno, ne gasimo se (hmm..osim ako bas moramo ici spavati). Zeljno ocekujem sljedeci sastanak. Bit ce tu svakakvih prica,
dozivljaja iz domovine, fukodromskih dogadjanja i puno toga.
Zaista ne mogu docekati da je vidim, pa zato razmisljam da si napravimo spacial weekend u toplicama blizu naseg grada..Sudeci po meteoroloskim najavama, i vrijeme ce biti kao stvoreno za saunu i buckanje.

Razmisljajuci o nasem zadnjem boravku u toplicama, hvata me smijeh, a reci cu vam i zasto..
Bio je kraj ozujka. Jedan od onih sumornih dana..snijezilo je..
'Sta cemo danas raditi?' pitale smo se.
Predlozih joj toplice...Odmah je pristala.
Tako smo se mi jedva dopeljeli do toplica...bitno da smo dosli. Malo smo se buckali i isprobavali cari toplica, a tu se ukljucuje i 15-tak sauna...Ipak smo mi starije koke...mozda nam pomogne protiv nasih boljki i ispere nase cakre..hehe..
Snijeg je padao sve vise i vise. Gledajuci van, cinilo mi se da sam u Finskoj. Saune se djelomicno nalaze vani, a oni najhrabriji se nakon nje mogu rashladiti u jezeru..Kazem najhrabriji. Meni to naravno nije padalo na pamet, ali moja prijateljica..hmm kao da je posasavila..
Tako smo mi isli iz jedne saune u drugu, omotani samo nasim rucnicima..zaista fantastican osjecaj.

Moram vam jos nesto odati: i ja i moja prijateljica smo lude za fotografijom. A taj 'saunski' pejzaz je nudio puno motiva..snijeg je napadao vise od pedeset centimetara i kosare za lezanje su bile vise nego otkacen motiv.
'Zasto se mi ne bi slikale u košarama? Košara, golo tijelo, zaista je ekstravagantan motiv' predlozila je moja frendica.
'Ma daj.. jesi li normalna?? Pa jel vidis koliko golaca djira po ovoj povrsini?? Jos ce nas optuziti za pornografiju' prijekorno sam joj rekla.
'Ja volim raditi zabranjene stvari' rekla mi je i otisla po svoj foto aparat.
Ajmeee dragi boze, ako ovo izadje na dobro..
Vratila se ona sa foto aparatom...
'Izbacit ce nas..mislit ce da slikamo ove golace' pokusala sam je po zadnji put odvratiti od ideje.
Eh sad, trebalo je u japankama proci dvadeset metara do košara kroz pola metra snijega....E ako sad ne kazete da nismo hrabre..

Dogovorile smo se. Znale smo da to mora ici brzo. Najprije sam ja projurila, osjecajuci hladnocu dubokog snijega...Brrrrr, koja zima!!!! Vidim ja nju, ona juri za mnom.
Sjela se ja u košaru. Klik, klik!! Padaju fotografije...Duša mi se smrzava.
'Brzeeeee.. nemas vremena za izmisljanje!!!' vikala sam zdvojno.
Potom je ona bila na redu. Sjela se ona u košaru i pocela sam je slikati..klik, klik...ali u tom trenutku osjetim neizmjernu i neizdrzivu bol od hladnoce u mojim nogama! Kao da me netko nozem reze!
'Ne mogu višeeeee!' vikala sam sa panicno i gurnula joj panicno fotic u ruke. Pobjegla sam kao srna pred vukom kroz duboki snijeg.. Cinilo mi se kao da je vjecnost prosla.
Napokon sam se docepala tople prostorije. Ova akcija mi je dah oduzela, i cinilo mi se kao da se gusim. Neki stariji gospodin me upitao da li mi moze pomoci.. Zahvalila sam mu se nijekajuci.

Izasle smo sretne i nasmijane iz toplica..u medjuvremenu je napadalo metar snijega...valjalo je kroz prtinu kuci..
Svaki put kad se sjetimo nase 'akcije' u snijegu a pogotovo slika, umiremo od smijeha nasoj ludosti...tko bi to od nas ocekivao..
neviane @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, siječanj 13, 2007
Danas definitivno nije moj dan. Nisam se ustala na lijevu nogu, to nikada ne cinim, no dogadjanja nakon toga su bila kao da jesam. Hocu oprati kosu kad ono nema sampona...ajd dobro, izdrzat cu jos jedan dan. Prvi napitak ujutro je naravno kava sa mlijekom, zavirim u frigić kad ono nema mlijeka.
Odem na posao kad tamo banana, sve je dosadno kao proljev, uzas blagi. Ajd dobro. nisam ponijela nista za jesti pa sam se nadala uloviti barem jednu salatu na nasem kiosku. dolazim puna nade po moju salatu, kad ono..shittt salate vise nema...taman mi je neka bitch lapila pred nosom. sta cu sad jesti za rucak? ne preostaje mi nista drugo no navaliti na zobene pahuljice (emergency solution kad inace nicega nema)..
Vracam se doma i sjetim se bakinog kruha i tako dolazim na ideju da jedan napravim. Stavila ja lijepo kvasac u salicu, samo na tren otisla tamo gdje car ide pjeske, zacitala se...kad sam se vratia imala sam sta vidjeti: kvasac je pokipio...JOOOOOOOOJ..
Napokon sam zamijesila kruh koji se nedugo zatim nadigao i skoro 'pokipio'...Stavim ga peci..mmmm..mirisao je jako lijepo. Sat je otkucao svoje i doslo vrijeme da ga izvadim. AL ON NECE VAN!!! Kuckin sin!!! Pa neces me i ti sad zajebavati!!! Zalijepio se citavom povrsinom za tepsiju. Ne mogu vjerovati, to mi se jos nije desilo!
Usput, pokidala mi se stalaza u kuhinji, a dok sam se vrzmala po kuhinji pala mi je posuda za espresso puna kave..mozete si zamisliti kakav je to urnebes bio!!
Eto vi cete pomisliti, ovo je Petak 13. NIJE dragi moji, ovo je bio PETAK 12!!! But shit happens...
neviane @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 11, 2007
Gledao ju je kao biser medju kamenjem.
'Ti si drugacija od svih.. Moras li zaista ici?' upitao ju se  molecim glasom.
Mi ne smijemo biti. Mi nismo stvarni.
Bila mu je okrenuta ledjima, a u polumraku sobe odrazavale su se samo obline njenog tijela. Gledao ju se sa divljenjem dok je sjedio na drugoj strani postelje, a ona zurila u zid i svjetiljku.
'Moje vrijeme je da krenem, a tvoje da trazis svoj put, svoju zivotnu stazu. Nase staze  se razilaze' odgovorila mu je muklo.
Znala je da on nije za nju. Znao je da ona nije za njega. Ipak, ta luda privlacnost ih je dovela u jazbinu. Vucju jazbinu.
'Upadnes li jos jednom u nju, hoces li se braniti, kao prvi puta?' upitao ju je.
'Ne mogu se braniti od onoga sto mi je sudjeno. Prepustit cu se njenim raljama, tako je najbolje. Mi nismo Bogovi da dodijeljujemo sudbine.' rekla mu je.
Tko zna, mozda se nasi putevi jednom spoje. Zivot je kao osmica. Nekad nas on razdvaja a nekad i spaja. Prisla mu je i  zaronila jos jednom u njegove oci, kao u more. More dobre duse.
neviane @ 14:48 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 10, 2007
prica o izgubljenoj zeni

rodjena sam pocetkom tridesetih godina na jednom selu blizu velikog grada. tezak je zivot na selu. mati nas je odgajala da radimo, slusamo i postujemo starije.
zivot me nije mazio. sa sesnaest sam upoznala moga ivana, bila je to ljubav na prvi pogled. ubrzo smo se i vjencali. sve bi bilo dobro no ona stara vjestica svekrva, bog da joj dusu prosti,  nije nam dala mira.
nismo mogli odmah imati djece pa me omalovazavala gdje god je mogla. isla sam i kod vracare i napokon - nakon godinu dana ostala sam u drugom stanju. vremena su bila teska i radila sam do zadnjeg dana na polju. do zadnjeg dana, i tamo sam dobila trudove. nitko mi nije htio pomoci. svekrva me samo hladno pogledala i rekla da ce doci kad bude vrijeme. rodila sam dijete i cekala da mu netko prereze pupcanu vrpcu, ali nitko nije dosao.. ja i dijete u stali...umrlo je medju mojim mogama...
zivot me nije mazio. muz me otjerao jer nisam bila 'sposobna' da zadrzim djete..nisam se htjela vratiti mojima, ne bi podnijela ono polje, dvoriste. odlucila sam poci trbuhom za kruhom.
pocela sam raditi u jednog gostionici, gosti su bili vise nego naporni ali tu sam upoznala njega, matu. bio je dobar svirac. opirala sam se njegovim ponudama za izlazak, no on danima nije prestajao bombardirati me sa ponudama i na kraju krajeva pristala na sastanak.
nedugo zatim smo se vjencali, ali sreca nije trajala dugo..dozivio je saobracajnu nesrecu, skoro izgubio zivot i poceo piti. tu je bio pocetak kraja. i njega sam izgubila.
ali ja se ne predajem. ne zuri mi se. znam da me na onom svijetu cekaju moje moje dijete i mate. nekad mi navrate, popricamo, znam da im je dobro i znam da cemo se tamo negdje spojiti.
do tada zivim - sa onim malim uspomenama na njih.
neviane @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, siječanj 5, 2007

Draga Ana,

od naseg zadnjeg puta puno se toga promijenilo, cini mi se kao da me zivot poceo maziti: pocela sam raditi novi posao koji me u potpunosti zadovoljava, preselila sam se u novi stan sa mojom deckom, upoznala nove ljude oko sebe, a i smrsala sam deset kila,.

Samo mi se na tren ucinilo da moj zivot dolazi u red i da cu napokon naci onaj spokoj koji sa tako ceznjivo trazila. No medjutim, preko moj zivot  se nadvio sivi oblak. Moj decko me vara. Ne mogu vjerovati da mi to radi. Zasto bas ja?

Sigurno ces reci da bulaznim – ne draga moja, nikad nisam bila prisebnija. Neku vecer je dosao kuci pijan kao majka. Promatrajuci me tim pijanim telecim pogledom nije me ni prepoznato.

‚Marta, Marta..’ govorio mi je..

‚Nisam ja Marta mamicu ti jarecu’ skrgutala sam zubima… To mi je pocelo buditi sumnju da ima neku avanturu. I dok je on mrtav pijan sa lavorom kraj glave cvrsto hrkao, nisam mogla odoljeti i krisom sam pretrazila njegovo racunalo. ‚open single chat, sex world…ma ne mogu vjerovati. Na stranici je memorirao lozinku pa nije bilo tesko prijaviti se na single chat…I zaista, u njegoovm inboxu je vrvilo od Martinih poruka.

‚Ljubavi, ne mogu zaboraviti nasu zadnju jebadu ja vidikovcu, ljubljeni kada cemo se opet vidjeti, ljubljeni…’ bilo je to suvise za mene.

‚Kuckin sin’ psovala sam mu sve po spisku. Kao izbezumljena sam hodala po stanu dok je on cvrsto spavao. Kao da me je neki unutarnji glas poslao po kantu vode koju sam salila najprije po njegovom racunalu a potom po njemu. Brzo se probudio u cudu sta se desava.

Pokusao se izgovoriti da je to samo jedna virtualna sala, no sve mi to zvuci kao prozirna prica.

Eto sada se opet nalazim na pocetku kraja ili na kraju pocetka. Nadam se da cemo se uskoro vidjet pa da mozemo vise pricati o svemu.

Budi mi pozdravljena. Ljubi te tvoja

Alisa

neviane @ 17:04 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 1, 2007
dugo mu se vrzmala po glavi. njen dah, kosa, njene oci, a tek kukovi. pomislivsi na njih prodje mu strast kroz citavo tijelo.
dugo joj se vrzmao po glavi. njegove oci, usne koje tako dobro ljube i maze, njegov temperament i nesebicnost.
mi ne smijemo biti, mi sanjamo, mi nismo stvarni.
'bojis se vucje jazbine' rekao joj je.
'da, u njoj mogu postati slaba na tebe' rekla mu je. no on je to znao i bez rijeci.
'da nas kojim slucajem netko strpa u nju i zatvori mjesec dana, ne bi nam nista trebalo, samo kruh i voda, a jedno drugom smo dovoljni. hranio bi se od tvojih sokova, hranila bih se od mojih sokova' saptao joj je na uho.
mi ne smijemo biti.
jednoga dana, bas kad je izlazila iz svog stana da si kupi dorucak, pridje jos sa ledja nepoznat covjek. nije se mogla ni snaci kad joj je zalijepio usta da ne vristi. nije se bojala. slijedila ga je i vjerovala da joj se nista nece desiti. nakon nekoliko minuta nasla se u maloj prostoriji purpurnih zidova u kojoj se nalazio mali krevet, kuhalo za kavu i svjetiljka u jednom uglu. culo se zavijanje na cd playeru.. oslobodila se ljepljive trake.
'zasto me je bas tu doveo? sta smjera sa mnom?' pitala se.
tog istog dana, bas kada je posao kupiti sportske novosti, pridje mu sa ledja nepoznat covjek. nije se ni uspio okrenuti da mu vidi lice, a vec je imao ljepljivu traku na ustima i crnu vrecu preko glave.
'nece ti se nista desiti samo ako me budes poslusno slijedio' rekao mu je.
slijedio ga je, bojeci se uciniti krivi korak. usao je u sobu sa tom cudnom muzikom.
teska zeljezna vrata su se zatvorila i on se napokon mogao osloboditi poveza na licu i ljepljive trake. tu je bila ona..
u tom trenutku su realizirali da je to njihova vucja jazbina. nije bilo razloga za bojazan, nije bilo razloga za strijepnju. prisli su jedno drugome i stopili se u jedno, zaboravljajuci svoje strahove, nedumice i predrasude...
neviane @ 13:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 25, 2006
To badnje vecer…zaboravi bijeli bozic, ali nije ni bitan..u gradu se osjeti neka tisina, u iscekivanju onoga sto ce sigurno doci.
Dok se vozim gradom i promatram sva ona sarena svjetla na prozorima, okiceni grad cija ukrasna zvona lice compjutorskoj animaciji.. izlazimo iz auta i prilazimo crkvi..ta crkva ima nesto u sebi: nesto sto je slicno vjecitom optimisti, koji cak i shrvan nedacama gleda naprijed.
Prva gradjevina koja je kompletno nastradala za vrijeme rata, a jos brze se uzdigla kada je taj vihor prohujao.
Ulazim u crkvu i promatram ljude. Promatrajuci ljudie oko sebe, moze se puno otkriti o ljudima. Promatrajuci ove oko mene vidim kod mnogih tragove nevolja, bolesti, tragove rata..ispred mene su ona pacenicka lica..
Pocinje misa, upijam sve oko sebe, prije par godina naslikane slike na zidu, bozicna drvca, svjetiljke, velecasnog..
Pocinjemo izgovarati molitve I pjevati…ok..nasla se tu koja pametna.. oprostite jedni drugima, ne mrzite se…
E sad pocinje zanimljivi dio…njegov slobodni govor..
…ne moramo prljavi leci u jaslice…mozemo se i oprati..rekao je. Na ovom mjestu sam ocekivala da kaze da covjek moze oprati svoje grijehe ili otkupiti se time sto nekom ucinis dobro… ali ne..
..operite se..operite se vodom. STA??? sta to treba znaciti? Jel dovoljno da odem pod tus da isperem sve svoje grijehe.. ne kuzim sad ovo…
Al eto, ako je to tako jednostavno, probat cu…odoh se tusirati…cisto da iskupim to sto danas nisam postila..hm… I ostale ‘grijehe’
Misa se zavrsava, izlazimo iz crkve I ruku pod ruku prolazimo kroz nas grad…
Eh, nesto nam fali, rekla sam mu. Puknut cu ako pojedem bilo sta, ali ja moram na burek kod edija..
I dok setamo gradom uzivamo u slast u tom cudnovatom proizvodu zvanom burek..hmm… I uzivamo biti kod kuce.
Lesi se vraca kuci, I to definitvno…
Sretan Bozic!
neviane @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Otkud ste?
 
Brojač posjeta
334512
Index.hr
Nema zapisa.