dnevnik dogodovština
Nebuloze by NeviA
Copyright ©2008-2009 nevia
Copyright by  © NeviA
Zabranjeno kopiranje slika
i ostalih sadržaja!!!

Do Not CopY

Novosti
Stelu, Diabolicu i ostala djela možete čitati preko  TagList...

Blog
utorak, listopad 2, 2007
Prošlo je dva tjedna od njegovog izlaska iz toplica. Njegove poruke su joj ulijevale osjećaj da se grčevito drži za nju kao da se boji da je ne izgubi. No njegova pažnja ju je toliko gušila da je željela samo pobjeći. Kako mu objasniti da treba svoj prostor da diše, da živi? Zadnji pokušaj je završio katastrofalno i uvrijedljivo. Ne, nije željela da netko na taj način manipulira sa njom.
Javi se čim završiš sa poslom – Što radiš večeras, nismo se dugo vidjeli – Još uvijek se ne javljaš – Ubit ću se bez tebe.
Ma naravno, pomislila je Ana, suze će mu niz leđa curiti bez mene na onom svijetu. Njena odbojnost prema njemu se stvarala njegovim inzistiranjem. Više nije bio svoj, bio je njen i samo njen. Nešto ju je smetalo pri tome, to što je izgubio svoje ja, to što se bezuslovno priklanjao, bez da osjeti da su njegove želje ispunjene. Ne gledajući naravno seks. Osjećala je da ga je po tom pitanju  u potpunosti ispunjavala, kao što je i on nju. Takva harmonija na tom polju je bila rijetka, ali da li je to dovoljno da ostane sa njim?
Koliko još dugo može potrajati odnos koji se zasniva samo na privlačnosti? Znala je da je sa njegove strane dolazilo nešto sasvim drugo, možda ljubav. Da li on uopće zna razliku između zaljubljenosti, privlačnosti i ljubavi? Sumljala je u to.
Morala je prekinuti taj lanac koji nikad nije bio cjelina. Ne toliko zbog sebe, nego više zbog njega. Razumjela je da bi on više patio zbog mogućeg prekida nego onda. Jer se na drugi način vezao uz nju nego što je ona uz njega.
Po prvi put se nalazila u situaciji koju je njen prijatelj Roko stotinu puta opisivao. Često ju je pitao što da radi sa ženskom sa kojom je bilo lijepo provesti nekoliko noći, a koja od njega traži više nego što joj on može dati. Smijala se često razmišljajući o tome. Zašto je baš nju konfrontirao sa tim pitanjima? Da li je polazio od toga da bi ga ona kao žena mogla razumjeti po tom pitanju?
“Možemo li se naći?“ upitala ga se poslavši Mateju poruku.
“Večera u Kantunu u osam?“ slijedio je njegov odgovor.
“Može“ odgovorila je isključujući mobilni.
Čekala ga je nestrpljivo u restoranu paleći jednu cigaretu za drugom. Nakon petnaest minuta kašnjenja pojavio se na vratima. Konačno!
Osjetio je njenu nervozu i slutio da nešto nije u redu. Pogledao ju je upitno.
“Moramo pričati.“ počela je razgovor bez uvodnog pozdrava.
“O čemu?“ odgovorio je praveći se da ne sluti o čemu, iako je vrlo dobro znao.
“O nama.“ rekla je prigušenim glasom.
Raskomotio se i naručio čašu crnog vina i jelo. Osjetio je kako mu krv udara u glavu i čekao da započne razgovor. No ona je šutila.
“Šta mi želiš reći?“ upitao ju je.
“Čuj, koliko god se trudila, ne vidim nas u budućnosti kao par. Osim u krevetu.“ izustila je  ne mogavši potisnuti ironični ton u svom glasu.
Vidjela je njegovo zgraženo lice te nastavila dalje svjesno prenoseći „krivicu“ na sebe, iako je nije osjetila.
“Slušaj, ti si super dečko, ali problem je u meni. Ja, ja sam tako nestabilna. Možda to nije pravi način za objasniti što osjećam, no mislim da ja nisam ono što ti tražiš. One večeri kad smo se sreli po prvi put nakon nekoliko mjeseci sam bila vođena željom za tobom, imajući u mislima sva ona pisma koja si mi napisao i požudu koja se skrivala iza njih. Nakon toga smo imali onaj ludi sudar i htjela sam nam dati šansu. Bez posebnih rezultata. No što nam osim toga ostaje, što?“ upitala ga je, postavivši pitanje više za sebe nego za njega.
“To što nemamo možemo izgraditi, samo ako ti želiš. U tebi puno više vidim nego što ti misliš. Mislim da prerano odustaješ. Sto je dva mjeseca, toliko je prošlo od onog sudara, jel?“ rekao joj je mirno iako je vidjela da je kuhao u  sebi.
“Znam ja to i vidim. No međutim, ja ne znam što mogu sa tobom izgraditi i što ti sa mnom možeš izgraditi. Možeš me smatrati kučkom i ljigavicom, ali ja ti više od ovoga ne mogu pružiti. Ne znam što će nam još sudbina donijeti, ali pretpostavljam da možemo samo završiti u krevetu. Iako nema ni u tome ništa loše. Jednostavno nismo na istoj valnoj dužini. Ne želim ti ništa predbacivati niti imam što, ti si divna osoba i fantastičan ljubavnik..“ rekla mu je.
Njegovo lice je odavalo ljutnju, no činilo joj se da se ipak smirio.
“Ako je tako, tu ja ne mogu ništa promijeniti. Idi svojim putem a ja ću svojim. Možda nam se putevi spoje, možda se koji put pojebemo, tko zna. Nije mi po volji, al bolje da si mi to sada rekla, bolje ne go sutra ili prekostura. Ili za mjesec-dva.“ rekao joj glasom koji je odavao razočarenje i poraz. Njegov poraz.
“Žao mi je što je tako, ali ovako je najbolje. Želim ti curu koja će te učiniti sretnim..“ rekla mu je.
“Ostavi sad patetiku i kič..“ presjekao je razgovor.
Šutke su jeli i brzo platili. Izašli su iz restorana. Novembarski vjetar im je šibao lica, no unatoč tome su stajali kao kipovi  ispred restorana gledajući jedno u drugo. Što reći na kraju svega? Bilo je lijepo? Zagrlili su se po zadnji put i odjednom se počeli smijati.
“Nećemo se opraštati zauvijek. Sa nama se nikad ne zna.“ rekao je kroz šalu.
Nasmijala se i razumjela da je u toj rečenici puno istine.
“Sa nama se zaista nikad ne zna...“ odgovorila je kroz smijeh dok joj je hladni vjetar tjerao suze na oči.
Stopili su se u jedan dugi poljubac. Možda zadnji, a možda samo jedan u nizu.
(kraj)

neviane @ 07:34 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 30, 2007

Sat ju je probudio u pola šest, previše rano obzirom da je zaspala tek prije nekoliko sati. Nije kao obično oklijevala u krevetu, nego se užurbano počela spremati. Imala je sat vremena do polaska vlaka za Varaždin.
Pomno je birala šta će obući, počevši od donjeg rublja do svilenih čarapa i haljine koja je naglašavala njenu ženstvenu stranu. Skuhala je jutarnju kavu i zapalila prvu cigaretu. Osjetila je nervozu koja ju je prožimala. Zašto je bila nervozna? Da li je previše razmišljala o tome kakav će biti njihov ponovni susret nakon skoro dva tjedna? Nije li se bojala istine koju je potiskivala ne uzimajući ozbiljno signale koje je već odavno vidjela? Sa druge strane joj se činilo da previše razmišljala što će se desiti, što bi se moglo desiti. Zbog njega. Ona je vrlo dobro znala što je vuče k njemu. No ipak, pokušavala je živjeti sada i danas, uživati u onome što joj danas donosi. Pomisao na to joj je navukla smiješak na lice i osjećala se kao tinejdžerka koja nestrpljivo čeka na spojak. Vraćala se na one trenutke kada po čitav dan nisu izlazili iz kuće uživajući jedno u drugome. Seks je uvijek bio najizraženija komponenta u njihovoj vezi.
Prenula se iz misli i bacila pogled na sat koji joj je govorio da se treba požuriti. Ugasila je cigaretu i ispila zadnji gutljak kave te na brzinu zgrabila svoj mali kofer i zalupila kućna vrata iza sebe.
Uletila je u vlak u zadnjem trneutku, tik nakon toga je čula žviždanje koje je davalo signal vlakovođi da smije krenuti.
Vlak je polako napuštao željezničku stanicu, a ona polako tonula u san. Probudio ju je kondukter koji je kontrolirao vozne karte. Kao u snu je vadila kartu iz torbice pružajuči mu na kontrolu. Nakon toga je pokušala još malo spavati, ali joj san nije dolazio na oči. Promatrala je prirodu kroz prozor i činilo joj se kao da je slagala sliku na sliku. Jesen je obojala drveće u narandžasto, voljela je jesen.
Čula je SMS signal i potom je provjerila svoj mobilni.
Ne javljaš mi se, zvučala je njegova poruka.  
Da li da mu odgovori?
Probudio si me, sinoć sam izašla. Javit ću se kasnije, tipkala je smijuljeći se. Htjela ga je iznenaditi.
Vlak je polako usporavao i ulazio u željezničku stanicu. Izašla je iz vlaka i uzela taksi do toplica, nije baš poznavala grad i nije joj se dalo tražiti.
Na recepciji je sjedila žena osrednjih godina koja se očito dosađivala riješavajući križaljku.
“Dobro jutro, u kojoj se sobi nalazi gospodin Kosor?“ upitala je ljubazno.
Gospođa na recepciji nije ni podigla glavu nego pogledala popis pacijenata.
“Soba 13, drugi kat“ rekla je vrativši se opet na križaljku.


„Hvala“ odgovorila je Ana užurbano hodajući prema dizalici.
Došla je do sobe 13 i pokucala.
“Da?“ čula je sa druge strane njegov glas.
“Ovdje sobarica, otvorite..“ odgovorila je pokušavajući promijeniti glas stavivši ruku ispred usta.
Čula je kako otključava vrata i čekala njegovu reakciju.
“Ana!“ uskliknuo je iznenađen nenajavljenom posjetom.
Zagrlio ju je ne puštajući je iz naručja.
“Pa nisi se javila..a muljaš mi kako si sinoć izašla..“ rekao joj je kao prijekorno dok mu je lice zračilo od dragosti.
Nasmijala se gledajući njegovo zadovoljno lice.
“Malo iznenađenje darling...“ rekla mu je ulazeći u sobu dok ga je obasipala poljupcima. Osjetila je njegov miris i trag prošle noći, njegovo još neumiveno lice.
Njegova želja za njom se sve više rasplamsavala i pretvarala se u ljubavnu igru. Dodirivao je prstima njena bedra preko svilnih čarapa i potom je počeo skidati. Priljubila se uz njega i osjetila njegovu ukrućenu muškost. Njene ruke su letile prema donjem dijelu pidžame pošavajući ga osloboditi nepotrebne tkanine. Skidao joj je haljinu i ostala je samo u svilenim čarape i tangice. Čekala je da ih skine, no on ju je ljubio preko čarapa, kao da je htio da je izludi, da silno ga silno zaželi.
“Oslobodi me toga..“ govorila mu je.
“Neću! Strpi se“ odvatio joj je drsko dok su mu ruke obrađivale njeno međunožje.
To čekanje ju je izluđivalo i sve je vrelije uzvaćala njegove izazove. Zastrgao joj je čarape ne imajući strpljenja da ih skine. Njihova tijela su se stopila u jedno. Zaboravili su sve oko sebe, čak i njegove jutarnje terapije. Sve je to u tom trenutku bilo nebitno...
(nastavlja se..)


neviane @ 08:28 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 26, 2007
Koristili su svaku priliku da nadoknade ono što im je kroz saobraćajnu nesreću i povrede bilo uskraćeno. Njihovoj mašti nije bilo kraja te su u bolnici unatoč bolesti imali nezaboravne trenutke u dvoje. Tjedan dana kasnije je bila otpuštena iz bolnice, dok je Matej ostao još jedan tjedan u bolnici.
Pokucala je na njegova vrata i polako ušla.
„Bok stari...došlo je i tvoje vrijeme..“ reče mu kroz blagi osmjeh.
Digao je pogled prema vratima i uzvratio joj osmijeh. Pakovao je stvari.
„Za sat vremena će me transportirati u Varaždinske toplice. Hoćeš li me tamo posjećivati?“ pitao ju je sa pomalo zabrinutim licem.
„Želiš li?“ upitala ga je.
Privukao ju je sebi i utisnuo joj poljubac na čelo.
„Pa naravno budalice malo, naravno da želim!“ odgovorio joj je držeći je čvrsto u zagrljaju.
„Čekaj da ti pomognem..“ reče mu i izvuče se iz njegovih ruku.
Pomogla mu je skinuti veliki kofer te je sa njim počela trpati stvari u njega. Kad su završili, izašli su iz sobe da bi prošetali u obližnjem parku. Ostalo mu je još malo vremena dok ne dođu po njega i htio ga je provesti sa njom. Tisuću pitanja mu se vrzmalo po glavi. Što ona u stvari misli i osjeća? Da li prema njemu ima samo sažaljenje ili joj nešto i znači? Kako će se odvijati njihov odnos?
Šutke su šetali parkom, da li je ta šutnja nešto govorila? Da li je današnji dan početak kraj ili možda ipak neki novi početak?
„Šta misliš u ovom trenutku?“ prenula ga je iz misli.
„Želiš li znati?“ upitao ju je.
„Pa ne bih te pitala da ne želim..“ odgovori mu pomalo zbunjeno.
„Razmišljam o nama, o tome da li imamo budućnost nas dvoje“ rekao joj je promatrajući njenu reakciju na licu.
Ni sama nije znala šta da mu odgovori. Da li imaju budućnost? Znala je da joj godi provoditi vrijeme sa njim, to je znala. No nije htjela razmišljati što donosi budućnost
„Što znači budućnost? U životu nema sigurnosti i ne vjerujem u vječnost. Pustimo si vremena i vidjet ćemo što će nam donijeti budućnost...“ odgovorila mu je Ana razmišljajući o razočarenjima koja su je pratila kroz život.
„Nemoj tako govoriti..nemoj misliti da bih te htio odmah ženiti..“ reče joj kroz smijeh progutavši knedlu. Iako je znao da bi je ovog trenutka učinio svojim ženom. Zastao je na trenutak uhvativši je za ruku. Njegov pogled je prodirao kroz nju.
„Htio bih da se opet zbližimo, ali ne samo u krevetu...znaš li..?“ upitno ju je pogledao kao da od nje želi odgovor.
Gledala ga je i nije znala što da mu odgovori. Želi li zaista znati kako se osjeća? Nije voljela davati obećanja bez ispunjenja.
„Vidjet ćemo što će se desiti. Znam da si jedna dobra duša, znam da si mi bitan, sve ostalo će se pokazati. Pođimo natrag, transport zasigurno već čeka na tebe..“ rekla mu je izbjegavajući dublju diskusiju.
Krenuli su šutke prema bolnici. Bilo je vrijeme za polazak.
(nastavlja se)

neviane @ 12:00 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 23, 2007
Još jednom se htio uvjeriti da ovaj put nemaju publiku kao one večeri u njegovom automobilu. Prekrio je mali prozor sa jastučnicom koje su uredno bile posložene u ormaru.
Pogledao ju je i njeno lice obuhvatio sa obadva dlana.
„Dođi, dođi, to smo već dugo htjeli, zar ne?“ govorio joj je ljubeci joj nježno lice.
Ustala se sa kreveta koji je bio prekriven folijom te je brzo skinula. Ubuhvatila ga je oko pasa i čvrsto se pivila uz njega, kao da je htjela da ga što intenzivnije osjeti.
„Nisi mi odgovorila..“ rekao joj je pomalo provokativno.
„Da vražiću mali..kad se samo sjetim koja me struja prožela kad sam te vidjela tamo u baru..kad sam te vidjela po prvi put nakon toliko mjeseci.“ govorila mu je ljubeći mu vrat klizeći sve niže i niže. Osjetila je njegovu muškost koja je odavala napetost, uzbuđenost.
„Zašto si došao one večeri?“ upitala ga je kad je počela obrađivati.
„Znaš da si nepravedna. Ne mogu sada pričati, baš sad u ovom trenutku..“ procijedio je Matej kroz zube.
„Probaj, svejedno....“ inzistirala je dok se igrala sa njegovim testisima.
Osjetio je onu vragolanku koja mu se stalno vrtila u glavi i oduzimala dah, koja je znala kako ga zapaliti i dovesti do ludila. Teško je disao mrmljajući za sebe nešto nerazumljivo.
„Nisam čula šta si rekao...“ reče mu dok je klizila po sitnim žilicama na ukrućenoj muškosti.
„Došao sam..doddoššao sam jer viiiše nisam moogao izzdržaati bezz tebeee...Dok saam tti pisao onaaa pisma zaaamiišljao sam tte kraj sebee...uffff...opasna si...zzamišljao sam kakko bi nam bilo lllijepo..kakkko sam u ttebi...“ jedva je procijedio kroz zube.
Pomisao da je toliko intenzivno razmišljao o njoj joj nije davala mira. Treba li mu odati kako je njoj bilo dok je čitala njegova pisma?
„Legni se na krevet, da li ti to odgovara zbog tvojih leđa..?“ upitala ga je.
Samo je blago kimnuo glavom.
„Što smjeraš mala đavolice?“ upitao ju je nestrpljivo čekajući.
Opkoračila ga je i okrenula mu leđa gmižući bokovima sve više i više prema njegovoj glavi. Osjetio je njeno vlažno međunožje kako ostavlja trag po njegovim grudima. Nije imao strpljenja te ju je uhvatio za bokove i privukao na lice i počeo divlje lizati.
Ni ona više nije mogla čekati. Obuhvatila ga je sa dlanom te ga ritmički pomjerala dok je jezikom dodirivala glavić.
„Svaki put kada sam dobila jedno pismo preplavio me val požude i želja za sjedinjenjem. Čitala sam ga i po nekoliko puta. Znala sam zatvoriti oči i zamišljati ono što si u pismima opsivao. Da te diram, da me diraš, da me nabijaš na sebe...“ rekla mu je. Osjetila je da ga to što mu priča još više pali. Napravila je stanku dok ga je sisala i potom opet nastavila.
„Onda sam se dirala dok su mi te scene prolazile kroz glavu. Sjećaš li se onog pisma gdje si pisao o seksu u avionu? Ta mi scena danima nije izlazila iz glave.“ govorila mu je teško dišući.
„Kako me znaš zapaliti! Zato i mi ne izlaziš i zglave!“ mrmljao je ne odvajajući se od njenog međunožja.
Osjećala je kako svršava u valovima te je u silnom olakšanju klonula preko njevogog tijela. Mazila ga je, a njena želja da ga osjeti u sebi je još više rasla. Nabila se na njega i ritmički pokretala masirajući mu testise. Njegove ruke su postale nemirnije dok je kružila bokovima osjećajući ga u sebi.
„Htjela bih da letimo uskoro...“ govorila mu je zavodnički.
„Jel bi? I da se tucamo u avionskom  zahodu? I da mi pušiš na zadnjem sjedalu u avionu“ pitao ju je uzbuđenim glasom.
„To bi htjela, to..da..što prije..“ piskala je sva uzbuđena.
Njihova tijela su igrala svoju igru, odražavala su dvije polovice koje su se savršeno uklapale jedna u drugu. Njihala je bokovima dok je osjetila njegove nokte na leđima. Predali su se jedno drugom u potpunosti zaboravivši gdje se nalaze, bez straha da će netko naići.
Uhvatio ju je za bokove i svršavao je nabijajući je sve jače i jače. Ostala je ležati na njemu osjećajuči njegovo pulsiranje u sebi.
Uživali su u tom trenutku, ne razmišljajući šta je bilo i šta će se još desiti...
neviane @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007

Prolazili su dani dok joj liječnici nisu dozvolili da se sama ustane iz kreveta i da se prošeta po hodniku. Odmah je iskoristila priliku i otišla na odjel gdje je ležao Matej.
Govorili su joj da izbjegava sve što bi je nerviralo i uzbudilo, no nije mogla čekati. Htjela je vidjeti šta se dešava. Došla je na traumatološki odjel i pitala gdje leži.
Soba dvadeset i dva, rekla joj je sestra ne podižući glavu. Jurila je prema sobi i zastala u onom trenutku kada je htjela uhvatiti kvaku od vrata. Kako će reagirati na nju, kako će se ona ponašati prema njemu? Znala je da joj je na neki način bitan, ali se bojala razmjera njene naklonosti.
Uhvatila je kvaku i oprezno otvorila vrata, kao da nije htjela da ga probudi. Ugledala ga je kako leži dok mu je infuzija polako kapala u venu.
Shvatio je dobio posjetu kada je čuo vrata koja su zaškipala. Otvorio je oči koje su se raširile kad ju je ugledao.
“Ti...došla si..? Kako si?“ upitao je vidno obradovan.
Polako mu je prilazila, a onda ju je povukao za ruku i privukao sebi. Preplavila ju je njegova pažnja i naklonost koju je kao i prije osjetila u svakom njegovom dodiru. Sjela je na rub kreveta te mu utisnula poljubac na usne. Nisu mogli naći riječi koje bi opisale osjećaj zadovoljstva zbog ponovnog susreta te su se samo šutke gledali.
U međuvremenu je sestra ušla u sobu te je otpojila infuziju koja je u međuvremenu bila prazna.
“Dobro sam, mogu čak i hodati  skoro normalno, no trebao bih uskoro na rehabilitaciju“ reče joj nakon nekog vremena.
Laknulo joj je.
„Onda ću te posjećivati...“ reče mu ulijevajući mu opet optimizam i znatiželju. Opet ju je privukao sebi.
Osjetili su ono strujanje kao i prije i njihovo spajanje je postalo sve vatrenije..
“Joj kako bi te sad..hm..rado bih nadoknadio ono što smo htjeli one večeri.. ali nas je onaj kreten prekinuo..“ reče joj utiskajući joj poljubce jedan za drugim.
Nanovo je probudio je opet vatru u njoj.
“A bi, je li..? Jesi li siguran da je to dobro za tvoju kralješnicu?“ upitala ga je pomalo nesigurno.
“Ma kakvi, to su priče za malu djecu da šteti kralješnici. Znaš da su mi rekli da moram vježbati..“ odgovori joj kroz smijeh.
“Znaš da si došla u pravom trenutku. Ajmo se malo prošetati“ reče joj Matej.
“Aha, a kuda?“ upitala ga je Ana.
“Ma ne pitaj previše već mi dodaj moj ogrtač“ reče joj Matej pomalo tajnovito.
Izašli su iz sobe ruku pod ruku i krenuli prema izlazu te se potom dizalicom spustili u podrum.
Prolazili su kroz široki hodnik dok nisu došli do velikih vrata iza kojih se vidio veliki broj kreveta.
“Gdje me vodiš?“ upitala ga je znatiželjno.
Nije joj odgovorio već samo otvorio velika vrata te je povukao sebi i počeo ljubiti i skidati njen ogrtač i spavaćicu.
Opet ju je preplavila stara strast. Ruke su joj letile prema njegovom ogrtaču i tražile način kako ga osloboditi od te tkanine. Privila se uz njega upijajući njegov miris, njegov jezik i sokove. Kako joj je nedostajao! Ruke su joj letile na njegove prepone i muškost, trznuo se od strasti. Njegova guza, sada još manja nego prije joj je budila fantaziju. Kako bi bilo da se sad zabija u nju?
„Legni se..moraš mi pomoći..“ šapnuo joj ne na uho grickajući ga.
Osjetila je kako joj ogrtač klizi niz tijelo te njegove ruke i jezik koji je nestašno šetao po njenom tijelu. Poslušala ga je bez prosvjedovanja. Sad joj je sve bilo svejedno. Znala je da je njihov trenutak došao.


(nastavlja se)

neviane @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007
Otvorila je oči i pogledala na zid na kojem je vidjela raspelo. Bože, gdje se to nalazim, zapitala se zbunjeno. Pogledala je malo bolje oko sebe i vidjela svoju majku kako sjedi na obližnjem stolcu zureći u nju. U lagano zatamljenoj sobi sobi se čuo zvuk medicinskih aparata. Poledala je u majku koja se od radosti rasplakala vidjevši da se njeno zlato napokon probudilo.
“Šta se dešava?“ bile su prve Anine riječi.
“Šuti dijete, samo ti spavaj i ozdravi nam. Nije sad vrijeme pričati o tome.“ odgovori joj mama.
Ana se uznemirila jer je osjetila da mama nešto krije.
“Matej, gdje je Matej?“ upitala je Ana slabašnim glasom.
“Matej, živ je dijete moje, živ je.“ odgovorila je mama pokušavajući zaobići objašnjavanje.
“Da li je pri svijesti?“ htjela je znati Ana. Knedla joj je stala u grlu. Očito da ima nešto što joj ne želi reći.
“Ne znam dušo. Budio se više puta. Slušaj ljubavi, vi ste imali sudar sa jednim kretenom koji se htio ubiti nakon što je saznao da boluje od raka pluća. Ostavio je kod kuće pismo u kojem moli za oproštenje. Nije razmišljao da bi tako mogao odnijeti još nečiji život. Ali šta je tu je. Ti imaš prijelom ključne kosti i vilice te si imala hematom u glavi usljed traume. Matej..Matej ima više lomova kralješnice. Liječnici se bore za njegov život, izgleda da će preživjeti, te se bore da ne ostane nepokretan.“ odgovorila je majka kad je vidjela da Ana inzistira na odgovorima.
Ana je prešla rukom po svojoj glavi i opipala obrijanu glavu i kosu koja je tek počela izrastati. Pomisao da bi Matej mogao ostati nepokretan i da bi mogao umrijeti joj je zadavala veliku bol. Počela je ridati na sav glas. Zbog čega, zbog čega? Zar se ljudi ne mogu ubiti na sasvim normalan način? Da skoče sa najviše zgrade u gradu, se popiju sto tableta za smirenje, da kupe mišjeg otrova? Zašto moraju grabiti druge ljude u nesreću?
Njeno uzbuđenje se ocrtavalo na medicinskim aparatima i uskoro je u sobu ušla medicinska sestra.
“Smirite se Ana, sve će biti u redu. Nije dobro da se uzrujavate“ rekla joj je sestra dok je ubrizgavala u infuziju lijek.
Ana je uskoro zatvorila oči i čvrsto zaspala. Kad se probudila, mame više nije bilo. Kraj nje je sjedila Martina.
“Hey..“ pozdravila ju je Ana slabašnim glasom smješeći se.
“Bok mala“ pozdravila ju je Martina utisnuvši joj poljubac u obraz.
“Vidiš gdje smo završili...“ reče Ana pokušavajući početi razgovor.
“Izgleda gore nego što jest. Matej će preživjeti, to sam saznala od njegovog brata. Treba će mu puno vremena za rehabilitaciju i dok ne počne normalno hodati, ali bit će sve u redu. A i ti si preživjela najgore. Mozgić ti sada radi tristo na sat“ pokušavala ju je razvedriti Martina.
Ana se samo blago nasmijala. Martina je bila prijateljica koja joj je svaki put uspjela uliti optimizam, čak i sada kada joj je situacija izgledala bezizgledna.
“Neka budala se htjela ubiti te noći i frontalno se sudarila sa nama. Tako mi je mama rekla. Ja se ničega ne sjećam, samo se sjećam svjetla koje nam se bližilo“ odgovori joj Ana.
“Da, rekla mi je tvoja mama. Tip je umro nekoliko sati nakon sudara. Njegovo tijelo je bilo skoro cijelo u opeklinama. Nek se k vragu nosi! I nije mi žao takvih likova!“ reče joj ljutito Martina.
Ana je pogledala prema prozoru. Jesen je obojala drveće u naradžasto – žutu boju. Pokušala je vratiti film u nazad, ali se ničega nije mogla sjetiti, osim tih svjetla tog vozila. Samo da Matej ozdravi, samo da bude sve u redu.
(nastavlja se)
neviane @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007

„My lady, vaša želja je moja zapovijed!“ dodavajući gas.
Opet su stali na semaforu. Iskoristi vrijeme, pomislio je Matej i zavukao ruku na potiljak te je privukao sebi.
“Čekaj još malo da te gricnem“ rekao joj je grickajući joj uho.


Pojavilo se zeleno svjetlo i gume su zaškripale kada su krenuli sa raskršća. Smijali su se tim malim ludorijama koje su ih vraćale u one stare dane.
Srkenuli su na autoput prema njegovoj kući. Na cesti nije bilo niti jednog automobila i uživali su u vožnji dok je jesenska kiša rominjala. Na radiju je svirao soul i osjetila se ona slatka napetosti između njih dvoje.
U jednom trenutku su vidjeli vozilo ispred sebe. Užasnuto su zurili u dva svjetla koja su im se sve više i više približavala.
“Matej, odi na stranu na pomoćnu traku!“ vikala je Ana instinktivno.
Matej se instinktivno pokušavao skloniti na stranu, no činilo se da je vozač koji je išao iz suprotnog smijera provocirao sudar.
“Matej, izginut ćemo!“ vikala je Ana.
On je i sam slutio zlo.
“Ana, drži se! Jesi li vezana? Ana!“ vikao je zdvojno.
Sve se dešavalo u sekundama. Pokušavao je u zadnji čas izbjeći sudar, no pomoći nije bilo. Čula se škripa guma i veliki udarac. Njihovo vozilo se počelo okretati te je završilo u jarku kraj autoputa. Izgubili su svijest. Ono drugo je počelo goriti, a kada je vatra došla do rezervara, vozilo je eksplodiralo. Nastao je muk.
Ni sama nije znala koliko je vremena prošlo kada se probudila. Pogled joj je odmah poletio na Mateja koji je nepomično ležao. Uhvatila ju je panika.
“Matej, Matej, probudi se..je li sve u redu?“ zdvojno je pitala Ana dok su joj suze kolale niz obraze, no odgovora nije bilo. Na njima je bila hrpa stakla od prednjeg stakla. Samo da je živ, samo da je živ, očajnički je molila Ana.


Pokušala je pomaknuti ruke i noge i sa olakšanjem je vidjela da je sve u redu. Rame ju je divljački boljelo. Nema veze, pomislila je. Samo da je Matej na životu.
Okrenula se oko sebe i počela tražiti torbicu i mobitel da nazove hitnu. U tom trenutku je vidjela plava svjetla i razumjela je da je već netko pozvao hitnu pomoć.
“Je li sve u redu?“ čula je liječnika koji je pokušavao otvoriti vozilo.
“Živa sam, pobrinite se oko njega. Zvala sam ga, ne odgovara. Molim vas pomozite mu.“ reče im zdvojno briznuvši u plač.
Šta se desilo? Zašto baš oni? Pokušala je vratit film unazad. Sjećala se samo svjetala koja su se približavala. Pitanje nad pitanjem za koje trenutno nije bilo odgovora. Jedan liječnik i pomoćnik su kontrolirali kod Mateja vitalne znakove da bi ga potom oprezno izvadili iz autombila. Nije znala šta se dešava, pričali su na jeziku medicinara koji ona nije razumjela.
“Da li je živ? Recite mi!“ očajnički je vikala.
“Smirite se gospođo. Sve će biti u redu.“ umirivao ju je policajac pomažući joj da izađe iz vozila. Glava ju je luđački bolila, imala je osjećaj da se gubi. Pokušala je ostati budna, no onda je osjetila kako tone.
(nastavlja se...)


neviane @ 09:14 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007
U glavi je imao stotinu planova, čitavi scenarij u svojoj glavi. Tiha muzika u pozadini, svijeće, šampanjac. Pogledao ju je duboko u oči i jezikom oblizivao svoje vlažne usne koje su još mirisale na nju. Očima joj je davao na znanje da ova večer još uvije nije gotova. Upalio je auto u žurno krenuo krenuo sa parkirališta.
“Jesi li primjetio da nas je netko promatrao dok si obrađivao moju mačkicu..to me zaista ludo napalilo...“ rekla mu je kroz smijeh.
“Znam da ti se sviđa kad nas netko promatra“ ogovorio joj je.
U mislima se vratio na onaj dan kada su završili u spavaćoj sobi njegovog prijatelja koji je slavio rođendan. Njih dvoje, ludi jedni za drugim, a on se jedva suzdržavao da je ne povali pred tridesetak gostiju. Čekali su da slavljenih ispuše svojih trideset svijeća, a potom se izvukli iz mnoštva ljudi prema spavaćoj sobi od slavljenika koja se nalazila na katu. Kad su krenuli prema stepenicama uzeo ju je u naručje i svečano ponijeo u spavaću sobu.
Kraljice moja, sjećao se kako joj je govorio. Ona, pomalo ošamućena od alkohola samo se smješkala i zavodnički ga provocirala.
Zar ti nije dovoljan jedan desert, provocirala ga je.
Počeo ju je svlačiti. Kao da se danas desilo, sjećao se kako joj je skidao svilene čarape sa držačima boje šampanjca, klizile su sa njenih glatkih nogu. Ne, te večeri nije nosila gaćice. Kada je podigao njenu dugu, bijelu haljinu, vidio je golo međunožje i njenu novu frizuru.
To ga je odmah popalilo. Gurnuo ju je na krevet i počeo je obrađivati. Bila je vlažna i spremna. Povukla ga je na sebe i počela divljački ljubiti. Njen parfem i miris kože su ga mamili kao zov sirena. Govorila mu se sve one prljave riječi gmižući sve niže i niže prema njegovoj muškosti. Kako mu je te noći pušila! Trnci su ga prošli kad je pomislio na tu večer. Njihova igra se sve više rasplamsavala kada je u sobu uletio slavljenik. Primijetio ga je odmah, ali je bio previše uzbuđen da bi je prestao obrađivati. On je pak ostao na vratima kao ukočen promatrajući šta se odvija na njegovom krevetu. Svidjelo mu se, pomislio je Matej. Bio je to fantastičan rođendanski poklon. Lagano je otkopčavao hlače dok su mu ruke letile na njegovu muškost koju je u tom trenutku želio zadovoljiti. Njegova ruka je postajala sve brža i brža. Nije se mogao više držati na nogama te se naslonio na zid i klizio prema dolje.
U međuvremenu je i Ana primjetila nenadanog gosta. No činilo mu se kao da joj to ni najmanje ne smeta, čak šta više, bila je još uzbuđenija. Samo je kratko pogledala gosta i opet se posvetila njemu. Kako me samo zajašila, pomislio je Matej.
Slavljenik je očigledno instinktivno prišao Ani sa leđa i počeo joj ljubiti i dirati leđa i prepone dok je drugom rukom brzim pokretima zadovoljavao svoju kitu.
Anino uzbuđenje se nije moglo sakriti. Matej je razumio da je njihove ruke na njenom tijelu još više pale. Njeni pokreti po postajali sve žešći i žešći, svršavala je u grču dok su je preplavljali njegovi sokovi. Pogled na lice slavljenika je isto odavalo olakšanje.

“Vozi, zeleno je!“ prenuo ga je Anin glas.
“Oprosti, zalutao sam u onu večer kada je Fabio slavio rođendan..“ odgovorio joj je kroz smijeh.
Počeli su se grohotom smijati.
“Daj povezi malo brže, ne mogu više dočekati da se opet igramo...“ rekla mu je Ana pomalo zavodnički.
Bili su sami na cesti. Dodao je gas. Htio ju je što prije..
(nastavak slijedi...)
neviane @ 08:29 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007

Popravili su odjeću na sebi, a ona je uredila svoju razbarušenu frizuru. Prošli su kraj mjesta na baru gdje su ostavili Martinu, no nje više nije tamo bilo. Svejedno, razumjela je šta se dešava, pomislila je Ana.
Krenuli su prema njegovom autu. Nestrpljivo je zastajkivao svako malo ne izostavljajući priliku pokazati joj šta je tek čeka. Prepustila mu se u potpunosti, znala je da sve ostalo nema smisla. Ušli su u auto, stavio je ključ u bravu, no onda se opet okrenuo njoj i počeo je ljubiti i skidati.
“Noćas si moja draga“ vikao je uzbuđeno dok je gledao kako joj se bradavice ukrućavaju. Uzeo ih je nestrpljivo među prste gnječeći ih. Vrištala je od uzbuđenja.


„Noćas ću te srediti  kao što te dugo nije nitko. Znam da nisam jedini u tvom životu, ali znam da ti ni jedan nije takav kao ja. Uvijek ćeš biti moja, čak i kad budeš sa drugim. Zapamti to.“ govorio joj je skidajući joj gaćice. Nije imao strpljenja da dođe kući. Morao ju je probati sad, baš sad.
Čula ga je kao kroz maglu i osjećala njegove prste i jezik na svom međunožju. Nije više mogla misliti da li ih netko gleda, šta je ispravno a šta ne. Bilo joj je svejedno. Samo neka traje. Stiskala ga je za vrat i dirala mu leđa, a on ju je neumoljivo obrađivao. Osjetila je svoje sokove koji su tekli i vlažili njegove ruke. Njegovi prsti su se zabijali sve dublje dok je masirao njenu guzu, otvor. Da, niti jedan muškarac je nije dovodio u ekstazu na taj način. Bilo je bolno i strasno u isto vrijeme.
“Ne prestaj..ne prestaj“ ječala je na sav glas.
Osjetio je njeno uzbuđenje na šta su njegove ruke i jezik još više podivljali.
“Stani“ izusti ona.
“Neću“ reče joj.
“Molim te, ovako ću poludjeti“ reče.
“Hoću da poludiš“ odgovori mu ne odvajajući prste sa njenog međunožja. Njegove usne su ljubile njen stomak i klizile prema nabreklim bradavicama.
Stenjala je od uzbuđenja.
“Samo da znaš, ovo je predigra draga..samo predigra..“ nastavio je neumoljivo.
“Dođi, prebaci se meni na sjedalo..“ molila ga je.
“Čekat ćeš još Ane, čekat ćeš da ti ga dam..Jel ti nisu dovoljni moj jezik i prsti..hm? Strpi se, uživaj sada i tu.“ mrmljao je dok je prolazio jezikom po njenom međunožju.
Njene oči su bile poluotvorene kada je primjetila sjene nad njihovim autom. Odjednom je vidjela lice muškarca koji ih je promatrao vidno uzbuđen. Gledala ga je ravno u oči uživajući u tome kako ih on promatra, uživajući u tome kako je Matej obrađuje. Zatvorila je oči svršavajući je u valovima. Otvorila je oči i više ga nije bilo. Zagrlila je Mateja ljubeći mu vlažne usne, osjetila je u sebi potpuno zadovoljstvo, zračila je potpunom harmonijom.
“Budiš u meni apetit na još..gladna sam..pali auto..“ rekla mu je zakopčavajući hlače.

neviane @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007

Kako je znao da su njih dvije u baru? Da li je on toliko opsjednut sa njom da je prati u stopu, svaki njen korak? Naježila se pri pomisli na to,  ali je istovremeno osjetila koji utjecaj ima na njega, ali i on na nju. Željela je zatvoriti tu stranicu, željela je da on napokon nađe drugu, no znala je da to neće biti moguće dok god ne završi ovo poglavlje.
Unatoč svemu slijedila ga je kao opijena na plesni podij. Miris njegove kože pomiješane sa parfemom su joj vraćali stara sjećanja. Pustila se da je vodi po podiju i odjednom osjećala lakoću postojanja. Zašto žene toliko kompliciraju kad su neke stvari jednostavne i jasne kao dan? Željela mu se prepustiti i uživati u tom trenutku.

Plesali su priljubljeni jednu uz drugu dok im se muzika uvačila po kožu. Njegov miris kože i parfema su je izluđivali. Osjećala je strašnu potrebu da ga mu usnama dodirne vrat, ali se suzdržavala. Teško je disala. Bilo joj je lakše kad ju je odgurnuo u sebe i vrtio u krug da bi izvodili sve one ludorije koje su im prije pričinjavale toliko zadovoljstvo. A onda je osjetila punu snagu njegovog bića. Snažno bi ju privukao sebi da joj je daha nestalo. Već joj se činilo da će je žarko poljubiti, no onda ju je kroz ples opet odmakao od sebe. Priljubio ju je opet uz sebe, ovoga puta još jače i intenzivnije. Osjetila je njegove usne na svom vratu i golim ramenima. Trnci su je prošli. Ispustila je uzdah zadovoljstva..da, to joj je nedostajalo. Zatvorila je oči i u potpunosti se prepustila njemu i plesu, činilo joj se da se soba vrti oko njih. Čekala je da mu uzvrati istom mjerom. Njegovi poljubci su postali sve vreliji, a ruke počele šetati po tijelu. Nije više mogla čekati. Pogledala ga je duboko u oči, uhvatila ga čvrsto za glavu i počela divlje ljubiti. Kao da su sami na ovom mjestu, nisu obraćali pažnju da nisu sami. Njihova igra je postajala sve vatrenija. Ljubila mu je vrat, zavlačila mu je ruku ispod košulje dirajući njegovo muževno tijelo.

Gurao ju je sa plesnog podija u jedan osamljeni ugao.
“Zašto si me morala ovoliko mučiti, znaš li kako si samo surova..“ mrmljao je pomalo nerazumljivo.
“Ja te mučim? Ma to ne može biti. Pogledaj me još jednom i reci da te ja mogu mučiti“ odgovorila mu je grickajući mu uho.
“Ma znaš ti dobro da možeš. Kao sad. Znaš li koliko sam te puta zamišljao ovakvu kakva si večeras? Platit ćeš mi za ovo, platit ćeš mi..“ govorio je uzbuđeno.
“Platit ću ti sa čim?“ zadirkivala ga je provokantno spuštajući se na vrat i grudi otkopčavajući košulju.
“Pojebat ću te ovdje i sada, jel ti to jasno?“ reče joj vidno uzbuđen.
Spustila je ruku prema njegovoj muškosti i osjetila da je tvrd i spreman na nju. To ju je još više palilo. Ljubila ga je, dok je drugom rukom lagano otkopčala svoje hlače, zavukla ruku u njih, prošla po svom međunožju i dala mu da prst da ga poliže.
“Samo da znaš kako je ona“ rekla mu je. Ona, njegova ženka znala je kako ga izluditi.


Osjetio je njene sokove i miris i na to je podivljao. Njegov instinkt mužjaka koji ju je htio zadovoljiti, koji je htio umiriti pitona u svojim hlačama.

„Hoću te sad i odmah“ rekao joj je.
“Taj tvoj miris me opija. Sjećaš se kad smo se zadnji put vidjeli? Tucali smo se kao manijaci..ti si otišla, a ja sam htio što duže osjetiti miris tvojih sokova na mom licu..Ana, pođimo kod mene.“ nastavio je ljubeći je.
“Lud si, totalno si lud i napljen. I ja sam se nakon te večeri legla u krevet osjećajući još uvijek crvenilo na mom licu od tvoje brade, tvoj miris kože. Htjela sa te što intenzivnije zadržati na sebi...“ govorila mu je ne skidajući ruke sa njega.
“Predaj mi se ove noći dušo...“ rekao joj je ljubeći joj vrat.
“Ne govori mi to, slaba sam na tebe, to već znaš“ vikala je ispunjena zadovoljstvom ovog trenutka.
Njene ruke su letile prema remenu na njegovim hlačama te ga je počela otkopčavati. Htjela ga je osjetiti u rukama, u sebi. Osjetila je kako je čvrst i žilice na njemu koje su bile napete od uzbuđenosti. Tražila je način da ga proba, barem na čas. Vidjela je zavjesu kraj pozornice gdje je ponekad nastupala koja grupa. Vukla ga je nestrpljivo prema tom mjestu, a on ju je slijedio..


Kad su bili zaštićeni od pogleda  znatiželjnika, otkopčala mu je do kraja hlače koje su kliznule na koljena. Ostao je u hot pants koje su ocrtavale čvrstu guzu i njegovu nabreklu muškost. Nestrpljivo ih je svukla. Njegova uzbuđena muškost ju je mamila, zvala. Dodirnula je vršak sa jezikom, a on je postao još čvršći. Matej joj je uzeo glavu i nestrpljivo nabio na njega. Njegova snaga ju je preplavila. Osjetila je kako se još više vlaži,no neka čeka. Sad je on na redu. Obrađivala ga je masirajući mu prepone i testise koji  samo što nisu eksplodirali.
“Želiš li zaista da nastavim?“ govorila mu je.
“Gdje će ovo završiti..no ne mogu se odlijepiti od tebe. Ti..ti mi zaokupljaš misli..mada znam da smo dva različita svijeta. Al imamo nešto zajedničko, ti dobro znaš šta je to, i zato ti se vraćam kao bumerang. Zato sam te izbjegavala, al opet razumijem da te ipak ne mogu izbjeći“ govorila mu je dok mu je mazila trbuh i njegovu muškost.
“Znam da bježiš od mene..ostavi to i uživaj sada u ovom trenutku“  stenjao je.
Njegovo uzbuđenje je raslo, osjetila je kako pulsira u njenim ustima, osjetila je kako je preplavlja..
Naslonio se na zid, jedva je mogao stajati, disao je duboko.
“O kako si me sredila...a sad si ti na redu. Slijedi me“ rekao joj zagrlivši je čvrsto.


(nastavak slijedi..)

neviane @ 08:30 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007

Šta jedna noć u životu jedne žene može promijeniti? Te večeri je izašla sa svojom najboljom prijateljicom. Martina je bila osoba sa kojom je otvoreno mogla pričati o svemu. Bez bojazni od predrasuda i da će je pogrešno shvatiti.

Sjedile su za barom kad joj je Ana u ruku strpala zadnje pismo koje je dobila od Mateja.
“Šta je to?“ upitala je Martina
“Pročitaj, samo pročitaj“ odgovorila je Ana ne objašnjavajući.
Martina je sa nevjericom gutala riječi jednu za drugom, te je samo pogledala zbunjeno nakon što je pročitala.
“Zašto si mi to dala?“ upitala je.
“To je samo jedno od trideset. Sva su u tom stilu. Progone me. Mislim, od njega nisam dobila niti jedan poziv od kada sam prekinula sa njim, ali pregršt pisama. Najmanje jednom tjedno a nekad i dva puta. Neku večer sam ih sve htjela spaliti u kaminu, a onda opet nisam imala snage za to.
Ne mogu ti opisati koliko me bune i pale u isto vrijeme. Da li si ikada bila u situaciji da sa nekim želiš seks i ništa više? Kako je to bilo sa Ivanom?” pitala je Ana.

Martina ju je posmatrala krajičkom oka dok je uvlačila dim cigarete. Nije očekivala takvu ispovijest te večeri, iako je osjetila da Anu nešto muči na toj bivšoj vezi.
”A čuj, kaj da ti velim? Tip je očito dobro zagrizao na mačku kakva si ti. Znaš kakvi su ti muški, tek kad nešto izgube postanu svjesni gubitka.
On je mornar koji traži luku, kaj nisi to skužila?” upitala ju je Martina.
”Ma skužila sam ja to. Obično su žene te koje čekaju na prinčeve da ih spase, al ovaj moj je očito čekao mene da ga izvučem iz njegovih govana“ rekla je Ana pomalo sarkastično.


„No bajka je bajka, a stvarnost je stvarnost. Moram priznati da nikad nisam imala muškarca koji me više palio nego on i čitajući ova pisma i danas me pali i oduzima dah. No ne mogu ja živjeti tako. Znam da se pojavi ovdje ispred mene da bi mi koljena klecnula, da mu ne bi mogla odoljeti. Zar nije to bolesno?” nastavila je Ana svoj monolog.

“Meni je sa Ivanom bilo slično. Bila sam ludo zaljubljena u njega i već maštala o budućnosti sa njim kada sam sam došla do saznanja da on u stvari hoće samo jedno. Moram priznati da mi nije bilo jednostavno kada je izustio tu rečenicu. To me doslovno izbacilo iz takta i prekinula sam sa njim svaki kontakt. Vidjeli smo se prvi put tek nakon mjesec dana. Odjednom sam zaboravila svu ljutnju i bijes, razumjela sam ga. Od tada je svaki naš ‚slučajni’ susret završavao kod mene ili kod njega..svaki put nezaboravno i ludo, bez ikakvih obaveza. Onda sam jednog dana upoznala Marka i od tog dana svi ostali su postali beznačajne brojke“ govorila je Martina kroz smijeh.
“Ajde stara ne brini se. Možda bi se trebala sa njim vidjeti, čisto da ga doživiš u živo. Mislim, pisma su pisma, zaista ful napaljiva. Budete već vidjeli gdje ćete završiti..“ smješkala se prijateljica.
“Možda bih zaista trebala..“ odgovorila joj je Ana.
Čvrsto je odlučila da ga nazove, da se jednom zauvijek oslobodi njegovog utjecaja. Željela je još jednom vidjet da joj ništa ne znači, da je ne privlači. Htjela je samu sebe uvjeriti u to…
Dok su njih dvije razgovarale nije ni primjetila da ih on posmatra. U jednom trenutku se Ana okrenula na drugu stranu i ugledala ga. Njihovi pogledi su se našli u bljesku. Ostala je stajati nepomično nekoliko trenutaka.
On se nasmijao njenoj smotanosti, a potom je htio zagrliti. Prenula se.
“Otkud ti tu?“ upitala ga je ona.
“Ne pitaj, po
đimo na plesni podij“ reče joj on.

(nastavak slijedi)


neviane @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 3, 2007

Čitala je pismo sa nevjericom. Zar još uvijek nakon svega toliko misli na nju..? Zatvorila je oči vraćajući film u pismu natrag, kad su odložili prtljagu, ušli u avion, kad mu je pušila..no sve je to samo njegov san.

Nikako joj iz glave nisu izlazila sva ta silna pisma. Pisao joj je obično jednom, a nekad i dva puta tjedno i svaki put bi uvijek isto počinjao.
„Najdraža, još uvijek čekam na trenutak kada ćemo postati jedno. Znam da nisi željela kraj i da ti je sada žao zbog onog što si učinila.
Ja znam da ćemo postati opet jedno.“
 Znala je da je put prema njemu zauvijek zatvoren.
No ipak, njegova seksualna nadmoć nad njom nije prestajala čak i nakon pola godine nakon njihovog razlaza. Svako njegovo pismo joj nije davalo mira nekoliko dana. Koliko god se htjela koncentrirati na novi život bez njega i nova poznanstva, toliko god joj to nije uspijevalo.

Često je provodila večeri uz tihu muziku čitajući po stoti put pisma koja su joj odavala da je želi natrag, da je još uvijek želi kao ženu. Valovi vrućine su prožimali njeno tijelo dok je doslovno gutala njegove riječi.
Šta je on bio za nju? To pitanje si je često postavljala. Da, šta je on bio za nju? Muškarac sa neodoljivim seksipilom, ali i muškarac sa kojim si nije mogla zamisliti budućnost. Imali su različite vizije o njoj i znala je da na vrijeme treba povući kočnicu, prije nego što bude previše kasno. Zašto je onda toliko zbunjuju ta pisma? Odgovor je i sama znala, a nekad se tog odgovora i sama sramila. Da joj je prije netko rekao da su ljubav i seks dvije različite stvari, sasula bi bujicu riječi negodovanja. No sad zna i sama.
Požuda za njim je instinkt ženke koja želi biti zadovoljena. Bezuslovno i u potpunosti, a to je imala sa njim. Instinkt mužjaka koji je toliko želi, njegova muževnost dodiruju nešto u njoj što kod nje budi sirove strasti, maštu. To budi u njoj ženu.

Odlučila je promijeniti taktiku, željela je biti slobodna. Slobodna za novu vezu. Ljutito pošla prema ladici gdje su se nalazila njegova pisma čvrsto odlučivši zapaliti ih u kaminu. Drhtavim rukama ih je prinosila vatri. Bilo je to kao da baca dio prošlosti u nju. Da li je spremna na to? Želi li ona uopće to? Povukla je ruku koja se od vrućine već pomalo zacrvenila. Ne, nije još spremna. Zadržat će stara pisma, ali je odlučila da ona koja dođu neće otvarati.
Nazvala je Martinu, svoju najbolju prijateljicu da odu na cugu, da zaboravi predmet svoje obsesije. Vrijeme je za preokret.


neviane @ 07:27 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 2, 2007

Ana je bacila pismo na stranu i opet se posvetila svom međunožju. Uff, nevjerovatno zašto me tako pališ. govorila je na glas. Zatvorila je oči i osjetila njegov jezik na njenim usminama. Don’t stop…Igrala je neumoljivu igru sa svojim prstima..

Opet je nastavila čitati.
”Otišla si na WC a i ja za tobom kad me nitko nije promatrao. Prenula si se kad sam bez kucanja banuo na vrata.
Bila si spremna. Sjedila si na poklopcu i šireći izazovno noge pokazala mi koliko je spremna. Zaključao sam vrata, kleknuo se i počeo te luđački lizati. Glasno si uzdisala od užitka, a ja sam ti stavio ruku na usta da budeš tiša igrajući se prstima sa tvojom picom.
Daj mi ga, vikala si. Strpi se, rekao sam ti. Lizao sam te neumoljivo dok nisi svršila u grču. A on je opet bio napaljen. Kliznuo sam potom u tebe i počeo ga zabijati snažno. Vrištala si od užitka. U međuvremenu smo čuli kako stjuardese kucaju na vrata i pitaju jel sve u redu. Da, da..čuo sam kako vičeš i potom si se stišala.“


Zašto mi to piše, zašto mi to govori…vikala je Ana sama sebi liznuvši prst koji se sam letio prema međunožju. Seks u avionskom zahodu. Koji san. Osjetila je kako se bliži vrhuncu. Njeni prsti su plesali ples napaljene žene koja je htjela zadovoljstvo..Valovi su prolazili kroz njeno tijelo, a ona je sa smiješkom na licu uzela pismo i opet ga nastavila čitati.

“Vidio sam da ti je kao i u stvarnom životu teško palo ne uzdisati glasno, ne vikati. Ali bila si poslušna. Svršili smo opet, ovaj put zajedno..koji doživljaj. Najprije si ti izašla iz WC-a. Ja sam još čekao jedno vrijeme. Da nas ne skuže.
Eto to sam sanjao..a kako bih volio da nam se to jednom i ostvari..Samo ako ti hoćeš.
Ljubim te tamo gdje najviše želiš, tvoj Matej.


Čitala je pismo sa nevjericom. Zar još uvijek nakon svega toliko misli na nju..? Zatvorila je oči vraćajući film unatrag u pismu, kad su odložili prtljagu, ušli u avion, kad mu je pušila..no sve je to samo njegov san.

(nastvak slijedi..)

neviane @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 31, 2007

Jutarnje svjetlo je prodiralo kroz prozor spavaće sobe i padalo na njene kapke. U snu je osjetila da je nešto budi, no pokušala je to potisnuti i dalje spavati. Prenula se tek kad je čula prodorno zvono na vratima.

Tko bi to sad mogao biti, pomislila je lagano se izvlačeći iz kreveta. Kao opijena vukla se do ulaznih vrata. Otvorila je vrata no nije nikoga mogla vidjeti, tek su nečiji užurbani koraci odzvanjali pločnikom.
Opet on, rekla je sama sebi. Približavala se poštanskom sandučiću dok joj je svježi jesenji vjetar nosio nepočešljanu razbarušenu kosu. Srce joj je zakucalo jače.


Opet ti…Drhtavim putem je otvarala pismo bez pečata i pošiljaoca. Za Anu, stajalo je na omotnici. Otvorila je pismo još vani, nije imala stpljenja da čeka. Val vrućine ju je preplavio dok je čitala prve redove, noge su joj klecale.

„Najdraža, još uvijek čekam na trenutak kada ćemo postati jedno. Znam da nisi željela kraj i da ti je sada žao zbog onog što si učinila. Ja znam da ćemo postati opet jedno.“ čitala je prve redove koje je uvijek pisao na isti način.

„Noćas sam te usnio. Moram ti opisati taj san, znam da će nam se jednom ostvariti. Sanjao sam da avionom putujemo za New York. Nas dvoje smo opet par, ovo putovanje je naše prvo nakon pomirenja. Našli smo se na aerodromu. Tvoja odjeća je naglašava tvoju fantastičnu figuru. Odmah si me napalila. Počeo sam te ljubakati već ispred šaltera dok smo čekali da predamo prtljagu. Ti, moja slatka ženka koja točno zna kako da me izludi, vidno napaljena, si mi šaputala sve one slatke, prljave riječi koje volim. Jedva smo dočekali da se smjestimo u avion. Dobili smo zadnja sjedišta, blizu kuhinje. Ljubili smo se divlje, a kad je avion uhvatio startnu poziciju na pisti, zavukao sam ti ruku u tvoje međunožje. Bila si vlažna.  O kako bih je probao! Smiješila si se kao u transu masirajući mi kitu ispod deke. Koji početak puta! Govorila si mi kako me želiš u sebi, sad i odmah…”


Ana se kao pokošena legla na sofu u primaćoj sobi.
Teško je disala, a njena ruka je letila prema međunožju. Pulsirala je od uzbuđenja. Budio je u njoj ženu koja želi seks, koja želi muškarca. Zamišljala je kako bi to bilo da su zaista u avionu, da su njegove ruke na njenoj mačkici dok ispod nje motori moćne mašine ih dižu u zrak. Njena ruka je divljala po međunožju, osjetila je kao njeni sokovi vlaže gaćice i sofu. Prenula se da nastavi čitati dalje.

“Pa probaj me, rekao sam ti u snu. Lizni me da vidiš želiš li me zaista, rekao sam ti u snu. Nije ti trebalo puno da razmišljaš. Glava ti je krenula prema mom međunožju, a ja sam te pokrio sa dekom, da te zaštitim od pogleda znatiželjnika koji su se čudno pogledavali. Zatvorio sam oči i uživao u tome kako si ga obrađivala. U jednom trenutku sam osjetio da ću svršiti, a ti si popila svaku kap koja je izašla iz njega. Koji doživljaj! Digla si se, a iznad usnice ti je ostao bijeli tračak. Oblizala si se i kroz smijeh rekla koliko su bjelančevine dobre.
Znaš da sam oduvijek želio i da tvoja mačkica bude zadovoljena. Rekao sam ti da odeš na WC i skineš gaćice, ali da ne zaključavaš vrata.
Bacila si mi pogled prosvjedovanja, ali te ipak nisam morao dugo nagovarati.“
(nastavlja se)

neviane @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
Otkud ste?
 
Brojač posjeta
334512
Index.hr
Nema zapisa.