dnevnik dogodovština
Nebuloze by NeviA
Copyright ©2008-2009 nevia
Copyright by  © NeviA
Zabranjeno kopiranje slika
i ostalih sadržaja!!!

Do Not CopY

Novosti
Stelu, Diabolicu i ostala djela možete čitati preko  TagList...

Blog
ponedjeljak, listopad 6, 2008
Da me pitate da li još uvijek me boli njegov odlazak, odgovorila bih potvrdno. Još uvijek nemam elan i nisam najbolje raspoložena. No trudim se zbog Nike. U subotu smo donijeli doma njegov pepeo. Urna je sive boje, baš kao što je i njegova dlaka djelomično bila. Sljedeći vikend ćemo napraviti malu zakuskicu, svakako će jedno jelo biti sa šunkom. Toliko ju je volio.
Voljela sam ga do boli. On me inspirirao, izazivao smijeh na licu, priređivao mi radost svaki dan. Znate li da je jedna od mojih pjesama posvećena upravo njemu? Napisala sam je nakon jedne prekrasne noći dok je ležao između mene i mog dragog. Sjećam se da sam se probudila, pogledala ga i pomazila ga dok je on zadovoljno spavao. Potom sam usnila sa tolikom srećom u sebi da je to teško za opisati. Divno! Gubitak onoga koga voliš uvijek boli, inače sumnjam da se radi u ljubavi. Uprkos boli, sretna sam da je upravo nas izabrao. Sretna sam da je zadnje godine svog života proveo sa nama.

Postavlja se pitanje da li ćemo jednog dana nabaviti drugu mačku? Neki savjetuju da ubrzo nabavimo mače da ublažimo bol zbog gubitka Tomislava. Neki se zbog te boli nikad više ne bi usudili ponovo uzeti neku životinju. Jedna blogerica je vjerovatno mislila da će u drugoj životinji naći utjehu i nikad je nije zavolila. Šteta.
Kako se ja osjećam? Tužni smo još uvijek i osjećam da trebamo pričekati dok ta faza prođe, da ćemo tek onda biti spremni na drugu životinju. Ne želim tražiti surogat, niti tražiti Tomislava u drugoj životinji. On je svakako neponovljiv. Kad prođe tuga i naviknemo se da ga fizički više nema, razmislit ćemo o novoj mački. Ne samo zbog nas, već i zbog Nike. Mislim da djeca trebaju odrastati uz životinje.

Kako se naviknuti na bol nakon gubitka? Ne vjerujem da postoji taktika za to. Ako se čovjek povuče i ne daje se u potpunosti, bilo da se radi o ljubavi prema životinji ili prema nekoj osobi, gubi više nego što misli. Strah od boli zna biti velik, te zna blokirati ljude da se posvete u potpunosti. Da li ću se povlačiti u sebe zbog prvog razočarenja koje doživim u prijateljstvu ili ljubavi?
Da li ću se povući jer je njegov odlazak bolan? Ne. Volim voljeti i ne želim posustajati, makar i opet bolilo. Nazovite me mazohistom, ali sva bol koju trenutno prolazimo je vrijedna onih lijepih trenutaka koje smo imali sa Tomislavom i koje bismo imali sa nekom drugom mačkom. Budućnost je pred nama i sigurna sam da će se kad tad u naša srca useliti malo vragoljasto mače koga ćemo voljeti istim intenzitetom. Sigurna sam u to.




neviane @ 06:16 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008
Jučer sam otišla obaviti još neke formalnosti u krematoriju. Kažu da će spaljivanje biti za tri tjedna. Tri tjedna?!?! Može i danas, reče mi žena, no bez mog prisustva. Tomislav treba napokon naći svoj mir, a mi da se počinjemo navikavati na život bez njega. Konzultiram se sa dragim i on je sporazuman, iako je htio prisustvorati spaljivanju. No i on kaže da je bolje da ne čekamo toliko. Želim se još jednom oprostiti od njega no nemojte otvarati kutiju, zamolih je. Donijela je kutiju u kojoj je ležao Tomislav. Hladna je. Zar je unutra on koji je prije svega nekoliko dana veselo vrludao po kvartu? Ne, ne mogu podnijeti da ga vidim ukočenog i hladnog. Na trenutak sam došla u iskušenje da otvorim kutiju, no suviše bi bolan bio prizor. Ronim krokodilske suze i opraštam se od mog prvog i jedinog ljubimca. Kao da me prožima gorka realnost da ga više nema, kroz mene prolazi hladnoća i bol.
Neka kutija ostane zatvorena, a ja ću ga u sjećanju zadržati onako dragog zbog čega smo ga i zatvorili u naša srca.
Napuštam krematorij i čini mi se da me snaga napustila. Dovlačim se do kuće, no nedostaje mi elan da normalno funkcioniram. Kao da je dio mene otišao. Čitavo popodne mi nije bilo dobro i znam da to stanje samo reflektira bol za njim. Dok smo Nika i ja radili popodnevnu šetnju, uhvatila me tolika tuga da nisam mogla sudržati suze. Možda je baš u tim trenucima postao prah?
Pita me dragi kada ćemo skloniti njegove zdjelice. Ne još, nisam još spremna. Pokupit ćemo njegov pepeo u subotu, možda onda. Ili kad napravimo večericu za one koji su ga voljeli. Vjerujem da bi mu se ideja o večeri svidjela, bio je veliki gurman i žderonja.

neviane @ 06:56 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 1, 2008
Tomislav je otišao u mačje carstvo bezbolno i brzo, tako barem kaže moj dragi. Nije trajalo niti deset sekundi, samo se na kratko trznuo. U glavi mi je slika kao da gledam njegove zadnje trenutke. Previše bolno, toliko da me dovodi do plača. Ja sam morala sa Nikom se vratiti doma, bolje da je bilo tako.
Dragi i Robert (bivši vlasnik) dolaze natrag vidno tužni i tu počinje veseli dio večeri. Tomislav bi sigurno htio da ostanemo vedri. Uz čašicu vina počeli smo gledati njegove slike i pričati o dogodovštinama. Kao mali se sav znao zamusati sa uljem od motora, volio je automobile. Umiremo od smijeha. Vraćamo se u doba kada nas je prvi put posjetio. Ušao je suvereno kroz vrata i odmah je skočio na sofu i na mog dragog. Od tada smo ga uzeli u naša srca, ali i on je nas. Toliko da se tri godine kasnije odlučio kod nas preseliti. Od tad smo imali sa njim puno dogodovština. Gledamo tako jednu sliku sa plišanom lisicom. Ne možete vjerovati, no uspio se posvađati sa njom. Ufff, kako je bio ljut. Većina od vas se sjeća video snimke gdje kao šašav mijauče. Znao je reagirati u određenim situacijama, najčešće ako je netko bio vrlo glasan. Nekad je pak znao reagirati na isti način na to kad sam tužna. Zaključili smo da smo imali spiritualnog mačka.


(inače je bio miroljubljiv )

Tomislav će biti spaljen i urnu ćemo držati na nekom posebnom mjestu. Ne mogu si zamisliti da prisustvujem spaljivanju, možda sam trenutno preveć osjetljiva, no ne mogu.

Naš dom je bez njega prazan. Ne da Nika ne pravi galamu, no on nam jako nedostaje. Nema nikog tko će se grebati za jutarnju šunku dok dragom pravim sedviće, nema nikog tko će nas pozdraviti kad odnekud dolazimo. Nema nikog..nema. Nema Tomislava, a mi još uvijek ne možemo prihvatiti da je magija našeg zajedničkog života zauvijek nestala.
Da vam iskreno kažem, najbolje mi je kad negdje zbrišem iz kuće. Tada najmanje osjetim taj gubitak, no onda se opet vraćam u realnost kad kročim u naš dom.

Kad sam saznala za to da sam trudna, većina ljudi nam je postavila pitanje 'a što ćete sa mačkom?'. Ma kako što ćemo, što bi trebali? Onda su dolazila uvjeravanja da mačka i beba ne idu zajedno. Nije bilo šanse da Tomislav zbog Nike napusti naš dom. Bojala sam se samo da ne bude alergična, no to kod nje nije bio slučaj. Postavili smo zabranjene zone za Tomislava: Nikina soba, no ipak se on uspio ušuljati u Nikin krevet kad su vrata slučajno bila otvorena. Ok, Nika skoro nikad nije spavala u svom krevetu. Kad smo se preselili u spavaću, mislili smo da mu zabranimo spavanje na krevetu, no to je bilo nemoguće. Tvrdoglav kao mazga, morali smo naći kompromis. Stavili smo mu deku podno naših nogu i on je znao da smije samo na deku. Sve ostalo je bilo zabranjeno. Tu i tamo je znao spavati na našim leđima.

Sve njegove zdjelice pune hrane i vode, deke na kojima je ležao i njegov WC još uvijek stoje na istom mjestu. Jednostavno nemamo snage da ih sklonimo. Kad dobijemo urnu, napravit ćemo oproštajnu večeru sa onima koje je volio i koji su njega voljeli. Nakon svega, možda ćemo onda skupiti snage pospremiti i zadnje stvari koje su pripadale njemu. Znam da će ovo se nekome izgledati smiješno i glupavo, no mi smo Tomislava uzimalo ozbiljno. Kao životinju ili ipak i više od toga?
neviane @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 28, 2008
Naše najcrnje sumnje su se potvrdile. Poziv veterinarke je ubio i najmanju nadu da ima 'samo' dijabetes i da će opet ozdraviti. Reče nam da kad dođemo u ordinaciju, da nije više sigurna hoćemo li ga naći životu. Tomislave, da li je to zaista kraj??! Da li uistinu tvoje šape više neće kročiti kroz naš dom? Nećeš nas više moljakati da ti damo šunku ili štogod za jelo?
Požurili smo se da ga nađemo živog i da se oprostimo. Pozvali smo i starog vlasnika da se oprosti od njega, možda bi to i Tomislav htio, iako nije uvijek bio fer prema njemu.
Kad smo došli u ordinaciju, imali smo što vidjeti. Ležao je na stolu kao šaka jada, jedva otvarajući oči. Ali je imao dovoljno snage da slabašno zamijauče i tako nas pozdravi. Kao i uvijek kad smo od nekud dolazili. Plakali smo i smijali se naizmjenice. Volimo te Tomislave, ne zaboravi to. Izvini ako nekad nisi dobio toliko šunke koliko si htio, ali sve je to bilo za tvoje dobro. Da te nismo ograničili, imao bi petnaest kila, a ne osam. Dala sam mu svoju nježnost i dok sa ga mazila po njušci, zatvarao je svoje okice. Da li je moguće da te uskoro neće biti?
Želim znati na koji način djeluje eutanzija. Veterinarka nam kaže da će jednostavno dobiti preveliku dozu narkotika i da će tako zaspati. Dakle, neće dobiti neki otrov. Grozno je biti njegov dželat, ali je bolje da se ne muči. Sve će ići jako brzo. Odlučili smo ga spaliti u krematoriju (grozna pomisao, no da li su crvi bolja opcija?), te ga držati u urni.
Došao je i stari vlasnik, te smo se svi zajedno oprostili od njega. Ne, ne želim biti tu dok ispušta dušu. Želim ga zadržati u sjećanju još živog, želim zadržati u sjećanju njegove okice koje su unatoč bolesti bile sjajne i lijepe.
Zbogom Tomislave, volim te. Ponesi tu ljubav sa sobom. Znam da je osjetiš...


neviane @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
petak, rujan 26, 2008
Naš Tomislav će umrijeti. Ima mačju leukemiju. Neutješni smo. Danas ga zovem po kući, kao da je tu. Mora da je na ovoj zemlji ispucao sve živote i sad mu je valjda red da ide u mačje carstvo.
Volimo te Tomislave, mačor naš šašavi!





neviane @ 15:40 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008
Loše mu je. Jako mu je loše. Njegova tjelesna temperatura je spala ispod trideset i šest stupnjeva. Naša veterinarka kaže da ga trebamo grijati, no nije sigurna da li će preživjeti noć. Do vraga, i sinoć kada mu je ubrizgavala antibiotik je bio tako hladan. Što nam nije ništa rekla?
Danas plačemo kao mala djeca. Nika ne kuži što se dešava pa i ona tuli sa nama. Ne želimo prihvatiti činjenicu da ga možda uskoro neće biti i sve ga bodrimo da će biti bolje.
Što ako umre?
Hvatamo se za slamku i zovemo njegovog bivšeg vlasnika. On nam savjetuje da se konzultiramo sa još jednim veterinarom. Zvala sam tu njegovu doktoricu koja ništa ne obećava, no njihova ordinacija ima nešto kao topli boks u kome će se konstanto moći grijati. Bolje nego doma.
Moj dragi ga je sad odpeljao u praksu. Pozdravila sam se sa njim moleći ga da se skulira i da nam se vrati. Dobit će šunku kad hoće i Nika ga ubuduće neće maltretirati. Tomislave, moje misli su sa tobom.
neviane @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
Vratila se Nevia i njena banda. Jesam li vam nedostajala? Ma neeeee...hehe. Da li je bilo virtualnih ratova za vrijeme mog izbivanja? Jesam li nešto propustila?
Kao i svaki put kad se vratim sa godišnjeg, uvijek je kod nas nešto novo. Danas ću vam pisati o ružnim stvarima. Naš Tomislav se razbolio, ovaj put očito jako ozbiljno. Počelo je u utorak kada jednostavno čitav dan nije htio jesti, a pred večer je ostalo ležati u hodniku kraj hrane i vode. Nije imao snage da se pomakne. Što bi moglo sad biti? Slično se ponašao prije dva mjeseca kad je na našem balkonu imao fight sa drugom mačkom i časno obranio svoj dom, tj. teritorij. Pri tome je zaradio ugrize i te rane su se upalile. Tada je dobio antibiotike i nakon tri dana je sve bilo u redu. No ovaj put je drugačije. Već u utorak je dobio antibiotike koji do danas nisu djelovali. Jučer je pio malkoc vode, a jelo nije ni primirisao. Danas nije htio niti vodu. Skoro da i ne prede.

Doktorica mu je špricala glukozu i jedva izvadila krv. Kaže da mu je tlak skroz nizak. Nije ni čudo, nedostaje mu volumen u krvotoku. Temperatura mu je isto spala. Sutra ćemo znati o čemu se radi. Nije baš optimistična. Kaže da bi se moglo raditi o tumoru ili bolesti bubrega.
Tomislave, ti trebaš živjeti! Nika jedva čeka kako će te vući za rep i gnjaviti te. Noćas sam se bojala ustati da ga ne nađem..ma ne mogu niti izgovoriti.
On ima godinica, dvanaest već broji, no on je član naše porodice i volimo ga. Gubitak bi bio bolan. Neki od vas znaju priču o mačku. Prijašnji vlasnik ga je zanemario onog trenutka kada je nabavio još jednu mačku i psa. Tada je Tomislav počeo tražiti okrilje u našem domu i nakon nekog vremena se nije ni htio vraćati starom gazdi. Usvojio nas je prije dobre četri godine, od tada ima gospodski život kod nas i osjeća se dobro.
Drago mi je da smo mu pružili život njemu dostojnim. Pokušavamo napraviti sve što ga čini sretnim i to se na njemu i vidjelo.
Šaljite pozitivne vibre i molite se za našeg čupavog člana obitelji da ozdravi i da nam još koju godinicu poživi.




neviane @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008
Noćas sam usnila ružan san. Sanjala sam da ću te ostaviti na napuštenom peronu neke sive željezničke stanice. Snaći ćeš se ti, tako se to radi, rekli su mi. Vlak je ulazio na peron, vezala sam ti ogrlicu po zadnji put. Pogledao si me svojim tužnim okicama i onda sam odjednom razumjela težinu ovog trenutka. Zar si zaista to zaslužio? Boriti se sa hrpama smeća po kantama željezničke stanice, skrivati se od lovaca? Zar si ti to zaslužio nakon što te tvoja stara porodica napustila, nakon što te glupi Robert napustio, zar te i mi trebamo napustiti? Ne, ne dolazi u obzir! Privila sam te sebi i odlučila nikad više da te ne puštam....

Probudila sam se u košmaru, bacila pogled podno mojih nogu i tu si bio ti. Potekle su mi suze olakšanja jer si tu kod nas, mazila sam te i grlila, kao da sam se htjela uvjeriti da je to samo san. Pomislh istovremeno da li se u podsvijesti brinem kako će biti kad dođe Nika. Da li ćeš reagirati ljubomorno glasno protestirajući kao većinom kad dobijemo posjetu? Da li ćeš praviti scene? Do sada si dobivao svu pažnju svijeta i tako će i ostati, ali ćeš je morati dijeliti.

Da li ćemo uspjeti u tome?



neviane @ 08:49 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 22, 2007
Evo dragi moji, uhvatih mog Tomislava kako lješkari na svom omiljenom mjestu sa pogledom na prozor...Da, to je taj koji  mi zauzme pola kreveta preko noći. Da, to je taj koji me počne buditi u tri sata u noći jer je OPET gladan ili hoće van. Da, to je ta fajt mašina koja se preko dana "lema" sa mačkama iz susjedstva...

neviane @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 15, 2007
Već su tri dana prošla od krvave borbe sa susjedovim mačkom. Naš Tomislav, inače veliki prždrljivac nije previše mario za hranom..a to je već znak da nešto nije u redu.
Da rekapituliram: nakon krvave borbe, Tomislav se vratio sa bojišta bez svoje ogrlice i u ranama..
Ranjena šapa, načeto uho, tragovi noktiju ili nečijih zuba na njegovom vratu i puno sitnih ranica po tijelu..
Tom
Još uvijek ima zabranu izlaska dok mu šapa ne zacijeli..No mogu ga pohvaliti, bolje mu je.
Apetit mu se vratio. Sinoć mi je pojeo jelo koje sam danas htjela nositi na posao...ostavila sam ga samo pet minuta samog u kuhinji...Shitttt, tako danas moram jesti pišljivu salatu..
Toliko za sada...
neviane @ 07:37 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2007
Dragi moji,
jesam li vam rekla da je moj mačak mirotvorac? Bukvalno rečeno, čovjek ne smije podignuti glas u kući, a kamoli se posvađati. Odmah on umiješa svoje prste, počne glasno "naricati" kao da daje na znanje
"koji vam je, mir ljudima na zemlji"...
Toliko o tome unutar naša četri zida...
Danas je naš dragi mačak imao susret treće vrste. Zove me dečko i izvještava mi uzbuđenim glasom kako se potukao sa susjedovim mačkom da su iskre letile. Kaže da je zaradio krvavu šapu, te nekoliko rana po tijelu. Borba je bila toliko velika da je izgubio i ogrlicu sa vrata...Kaže da ga je jedva smirio, čak ni komadić šunke ga nije mogao namamiti u kuću..Naš mali miroljubljivi Tomislav..ma ne mogu vjerovati..
Mirotvorac i fight mašina u jednom tijelu...
Toliko za danas..vijesti iz besvjesti
neviane @ 00:04 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, veljača 13, 2007
mogu vam reci da ce moj macak uskoro zasluziti nobelovu mira. e sad se pitate zasto?

reci cu vam: otkad je posandrcao u zadnjih mjesec dana, vise ni glasa ne smijem povisiti u kuci. bilo da se radi o malo glasnijem cakulanju ili smijanju, bilo da se radi o zucnoj raspravi.. tako stari gospodin pocne ispustati glasove koji su slicni onima kada se macke pare. reci cete sigurno da su to njegovi hormoni, no medjutim, on vec odavno nema spolne organe - tadasnji gazda je odlucio da nas tomislav ne treba imati spolni zivot...
Macak

pokusala sam ga izbaciti van kada pocne divljati na taj nacin, al gospon onda pocne grebati po vratima i tako ga brzo pustim u kucu..ma mislit ce susjedi da ga maltretiram!
zaista je frustrirajuce, covjek se ne moze vise ni posvadjati kako bog zapovijeda. ovaj svijet je uistinu naopak!
neviane @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, siječanj 5, 2007



anno domini 1996
dosao sam na svijet. nisam ni mogao otvoriti svoje okice kako treba, al trazio sam majcinu sisu..
lijepo mi je bilo sa mojom mamu i porodicom, veliki vrt, san diego je prekrasan grad..
sve je bilo u redu dok jednog dana se moja porodica nije odlucila preseliti se u neki drugi grad, ne znam mu ni ime...
izbacili su nas na ulicu i ja, ja sam se izgubio. lutao sam ulicama trazeci hranu. rovao sam po kantama za smece, ali shitt, prokleti gutac bio otpada!!! on svu hranu samelje na sitno. teska su vremena, ali prezivljavam.
jednog dana pidje mi jedan covjek. bio je srednje velicine, zamisljen, sa lenonkama...kada me ugledao zgrozio se
'jooooooooooj kako je sladak!! zasto se o tebi nitko ne brine???' pitao se on.
'mijaaaau' to je sve sto sam mogao reci..
taj dobri covjek me uzeo u svoj auto. bojao sam se jer nisam znao kud me vodi. da li ce me ubiti? da li ce od mene napraviti macji papkrikas? pri tome mi je jeza prosla niz ledja. ta voznja u autu je trajala kao vjecnost. mrzim voznju....
napokon smo stigli. dovezao me u malu kucicu, mmmm sve je mirisalo na hranu!! njammmmmmm, spasen sam, dobio sam sansu za novi zivot.
vrijeme je prolazilo...lijepo mi je bilo, robert se stalno igrao sa mnom i osjetio sam da me jako voli. koji zivot! tu i tamo pokaram se sa nekom macom, ovo je fantasticno!
jednog dana odveo me je kod veterinara i mojim radostim je bio krajjjj :-(
robert se preselio u europu. previse me volio da bi me ostavio u san diegu. ne zelim opet biti napusten.. let avionom je bio naporan ali kad sam ga ugledao bio sam najsretniji macak na svijetu
sve je bilo u najboljem redu dok jedog dana robert nije doveo u stan malog labradora holly, a potom i macka oskara. NE MOGU VJEROVATI STA MI JE NAPRAVIO!!!
DOVEO MI JE OVE ULJEZE U STAN!! NAS MOJ TERITORIJ!!!
zar mi tako vracam sve moje iskaze ljubavi roberte??!! jao koji cemer i jad!
izbivao sam sve vise i vise iz stana.dva kata vise je stanovao mladi par. pustali su me u stan i bivao sam cijele vikende kod njih. kako mi je bilo lijepo tamo...mazili su me i pazili, hranili, ljubili. kod njih sam se osjecao kao kralj.
dear god, zasto ja moram zivjeti sa onim uljezima oskarom i holly? NE NE, TO NIJE ZIVOT.
vracao sam se ponekad kuci, ali sam zudio za svojim carstvom, sa ljudima koji me vise vole nego robert. svaki put kad bi me nevia vratila robertu tuzno sam gledao i grebao vrata nebi li se otvorila.. JA HOCU VISE!!
robert je primjetiio moje nezadovoljstvo. nisam vise niti preo niti mazio. napokon mu se zarulja upalila: ja se zelim preseliti mojoj novoj obitelji - onom decku i curi koji me vole i brinu se za mene.
jednog dana sam se pojavio sa robertom na njihovim vratima. robert je postavio odlucujuce pitanje: ON JE VAS USOJIO, ZELITE LI I VI NJEGA USVOJITI???
vidio sam njihova sretna lica i od tog dana sam se preselio kod moje nove obitelji. jest da nemaju vrt, ali ja ipak idem van. kada slucajno sretnem one uljeze oskara i holly, pokazem im zube da znaju tko je ovdje big BOSS!!
lijepo mi je, ponekad kad sam jako gladan budim ih pa se oni ljute, ali napokon sa nasao UTOCISTE...
vas tom, thomas ili kako me po hrvaski zovu - TOMISLAV

neviane @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 1, 2007
ljudi vole i osjete naklonost svojih najmilijih, a sta je sa nasim kucnim ljubimcima
kad dodirnem mog macka on pocne dublje disat nego inace, zatvori oci i cini mi se da uziva u mojoj naklonosti. nekad ostane mirno lezati ili se prevrne na leda duboko disuci....nekad mi se cini da je osjecajniji  nego bilo koje ljudsko bice.
kakva su vasa iskustva??
neviane @ 22:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Otkud ste?
 
Brojač posjeta
334512
Index.hr
Nema zapisa.